Hebrews 10
1 Kao što Zakon posjeduje samo sjenu budućih dobara, a ne bitni lik stvarî, tako ne može nikada usavršiti one koji pristupaju svake godine i prinose neprestano one iste žrtve.
2 Zar se žrtva ne bi prestala prinositi kad službenici ne bi osjećali grijeha zato što su se jednom očistili?
3 Međutim, po tim žrtvama svake godine podsjećaju na grijehe.
4 Jer krv junaca i jaraca ne može otkloniti grijehâ.
5 Zato, ulazeći u svijet, govori: “Žrtvu i prinos nisi htio, ali si mi pripravio tijelo.
6 Paljenice i okajnice nisu ti bile ugodne.
7 Tada rekoh: Evo dolazim! U svitku knjige pisano je za mene da činim tvoju volju, o Bože!”
8 Prije kazavši: “Žrtava, prinosnica i paljenica i okajnica za grijehe nisi htio, niti su ti bile ugodne”? koje se po Zakonu prinose?
9 tada reče: “Evo dolazim činiti tvoju volju.” Ukida prvo da uspostavi drugo.
10 U ovoj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek.
11 Svaki svećenik služi svaki dan i prinosi mnogo puta iste žrtve koje nikad ne mogu otkloniti grijeha.
12 A on, prinijevši jednu žrtvu za grijehe, sjedi svagda s desne strane Bogu,
13 čekajući dalje, “dok se ne polože njegovi neprijatelji za podnožje njegovim nogama.”
14 Doista, on je jednim prinosom usavršio zauvijek one koji bivaju posvećeni.
15 A svjedoči nam i Duh Sveti jer nakon što je rekao:
16 ”Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima poslije onih dana”, Gospodin dodaje: “Dat ću svoje zakone u njihova srca, i u njihovu ću ih pamet upisati; \
17 i njihovih grijeha i bezakonja ne ću se više spominjati.”
18 A gdje su grijesi oprošteni, tu nema više prinosa za grijeh.
19 Imamo dakle, braćo, osiguran ulazak u svetište krvlju Isusa
20 koji nam je otvorio put novi i živi zavjesom, to jest svojim tijelom.
21 Imamo i velikoga svećenika nad Božjom kućom.
22 Zato pristupajmo istinitim srcem u punini vjere, srca očišćenog od ljage na savjesti, i tijela opranog čistom vodom!
23 čvrsto držimo nadu, jer je vjeran onaj koji je obećao,
24 i pazimo jedni na druge u poticanju na ljubav i dobra djela.
25 Ne propuštajmo svoj sastanak, kao što neki imaju običaj, nego bodrimo jedni druge tim više što vidite da se približava Dan.
26 Jer ako griješimo svojevoljno, nakon što smo primili spoznaju istine, nema više žrtve za grijehe,
27 nego strašno čekanje suda i bijesnog ognja koji će progutati protivnike.
28 Tko prestupi Mojsijev zakon, bez milosrđa biva osuđen na smrt na temelju izjave dvaju ili triju svjedoka.
29 Zamislite koliko će goru kaznu zaslužiti onaj koji Sina Božjega pogazi, i krv Saveza kojom je posvećen smatra nečistom, i pogrdi Duha milosti?
30 Doista, poznat nam je onaj koji reče: “Moja je osveta, ja ću uzvratiti.” I opet: “Gospodin će suditi svojemu narodu.”
31 Strašno je upasti u ruke Boga živoga.
32 Spominjite se prvih dana kada ste, odmah nakon primanja svjetla, podnijeli veliku i patničku borbu:
33 s jedne strane bili ste javno izloženi vrijeđanju i nevoljama, a s druge strane postali ste dionici patnja onih koji su isto podnosili.
34 Doista, vi ste suosjećali sa sužnjima, i podnijeli ste s radošću otimačinu svojih dobara, znajući da imate bolje i trajno imanje.
35 Ne gubite dakle svoga pouzdanja kojemu pripada velika plaća!
36 Doista vam je potrebna postojanost da, ispunivši Božju volju, postignete obećanje.
37 ”Jer još malo, vrlo malo, pa će doći onaj koji treba doći, i ne će zakasniti.
38 A moj pravednik živjet će od vjere; ako li otpadne, ne će mojoj duši ugoditi.” \
39 A mi, braćo, nismo od onih koji otpadaju na propast, nego od onih koji vjeruju da spase dušu.