1Bog, koji je negda mnogo puta i različitim načinom govorio ocima po prorocima, progovori nama u ove posljednje dane po Sinu.
2Njega postavi baštinikom svemu, po njemu stvori i svijet.
3On je odsjaj njegove slave i odraz njegova bića. Zato nosi sve riječju svoje sile; nakon što je očistio grijehe, sjede s desne strane Veličanstvu na visini.\
4Postade uzvišeniji od anđela, koliko dobi u baštinu ime odličnije od njihova.
5Doista, kome od anđela reče kad: “Ti si moj Sin, ja te danas rodih”? I opet: “Ja ću njemu biti Otac, i on će meni biti Sin”?
6I kad opet uvodi Prvorođenoga u svijet, govori: “Neka mu se poklone svi Božji anđeli.”
7I anđelima govori: “On vjetrove čini svojim anđelima, a munje ognjene svojim slugama.”
8A Sinu: “Prijestolje je tvoje, Bože, uvijek; i pravedno žezlo je žezlo tvoga kraljevstva. \
9Ti ljubiš pravdu, a mrziš bezakonje; zato te pomaza Bog, tvoj Bog, uljem radosti više nego tvoje drugove.” \
10I: “Ti si, Gospodine, u početku utemeljio zemlju, i nebesa su djela tvojih ruku.
11Ona će proći, a ti ostaješ, sva će ostarjeti kao odjeća; \
12i savit ćeš ih kao kabanicu, kao haljinu, i izmijenit će se; a ti si onaj isti, i tvojih godina ne će nestati.” \
13A kome od anđela reče kad: “Sjedi mi s desna, dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama”?
14Nisu li svi ti služiteljski duhovi poslani na službu zbog onih koji će baštiniti spasenje?