Haggai 2
1 Dvadeset prvoga dana sedmoga mjeseca dođe Gospodnja riječ preko proroka Hagaja ovako:
2 ”Kaži Zerubabelu, Šealtijelovu sinu, Judinu namjesniku, i velikom svećeniku Jošui, Josadakovu sinu, i ostatku naroda ovako:
3 Tko je među vama još na životu koji je vidio ovaj Hram u njegovoj prijašnjoj slavi? A kako ga vi sada vidite? Nije li prema onom kao ništa u vašim očima?
4 Ali sad budi utješen, Zerubabele!? govori Gospodin.? Budi utješen, Jošua, Josadakov sine, veliki svećeniče! Budi utješen, sav narode u zemlji!? govori Gospodin. Radite, jer sam ja s vama!? govori Gospodin nad vojskama.?
5 Obećanje što sam vam ga dao prilikom vašega izlaska iz Egipta i moj duh bit će među vama. Ne bojte se!?
6 Jer ovako veli Gospodin nad vojskama: Samo još malo, i ja ću tad potresti nebo i zemlju, more i tvrdo tlo,
7 i sve ću narode pokrenuti. Tada će doći od svih naroda Žuđeni, i napunit ću ovaj Hram slavom? veli Gospodin nad vojskama.?
8 Moje je srebro i moje je zlato? govori Gospodin nad vojskama.?
9 Buduća slava ovoga Hrama bit će veća nego što je bila prijašnjega? veli Gospodin nad vojskama? i na ovom ću mjestu udijeliti mir? govori Gospodin nad vojskama.”
10 Dvadeset četvrtoga dana devetoga mjeseca, u drugoj godini Darija, dođe Gospodnja riječ proroku Hagaju ovako:
11 ”Ovako veli Gospodin nad vojskama: Moli svećenike za obavijest o ovom:
12 Ako tko nosi sveto meso u skutu svoje haljine i svojim skutom dotakne kruha, variva, vina, ulja ili kojega inače jela, postane li tada to sveto?” Tada odgovoriše svećenici: “Ne.”
13 Hagaj upita: “Ako li se tko nečist od mrtvaca dotakne svega toga, postane li tada to nečisto?” Tada odgovoriše svećenici: “Da!”
14 I Hagaj reče: “Tako je s tim ljudima i s tim narodom u mojim očima”, govori Gospodin, “tako je sa svim radom njihovih ruku i s onim što mi tamo prinose kao žrtvu: nečisto je.
15 A sada pomislite od ovoga dana unatrag, prije nego je bio položen kamen na kamen u Gospodnjem Hramu!
16 Prije nego je to bilo, došlo se do jedne gomile žita od dvadeset vagana, a bilo je samo deset. Došlo se do jedne kace da se iz nje izgrabi pedeset vjedara, a bilo je samo dvadeset.
17 Sušom, medljikom, tučom udario sam vam sav rad vaših ruku, ali se vi niste obratili k meni”, govori Gospodin.
18 ”Pomislite samo od ovoga dana unatrag, od dana dvadeset četvrtoga mjeseca devetoga, od dana kad je bio postavljen temeljni kamen za Gospodnji Hram! Pomislite na to!
19 Je li sjeme još uvijek u žitnici? Ne rode li još jednako vinova loza, smokva, šipak i maslina? Ali od ovoga dana ja ću blagosloviti.”
20 Tada dođe Gospodnja riječ po drugi put Hagaju dvadeset četvrtoga dana u mjesecu ovako:
21 ”Kaži Zerubabelu, Judinu namjesniku: Ja ću potresti nebo i zemlju,
22 poobarat ću kraljevska prijestolja i satrt ću moć kraljevstvima narodâ. Prevalit ću ratna kola zajedno s onima koji se u njima voze. Popadat će konji i konjanici, svaki od mača drugoga čovjeka.
23 U onaj dan”, govori Gospodin nad vojskama, “uzet ću tebe, Zerubabele, Šealtijelov sine, slugo moj”, govori Gospodin, “i učinit ću te pečatnim prstenom, jer sam tebe izabrao”, govori Gospodin nad vojskama.