Habakkuk 1
1 Osuda koju je prorok Habakuk primio u viđenju.
2 Dokle ću već, Gospodine, vapiti za spasenjem? A ti ne čuješ. Ja ti vičem: “Nasilje!” A ti ne pomažeš.
3 Zašto puštaš da gledam zlo, i zašto gledaš tlačenje? Razorenje, nasilje imam pred očima. Svađa plane, nesloga nastane.
4 Zato dolazi Zakon izvan snage, pravda ne izlazi nikada na dan, jer bezbožnik hvata u mrežu pravednika. Zato sud postaje kriv.
5 Gledajte na narode! Pogledajte! čudite se! Jest, čudite se! Jer jedan čini djelo u vaše dane. Nikada ne biste vjerovali kad bi vam se pripovijedalo.
6 Jer evo, ja ću podignuti Kaldejce, ljut narod, okretan, koji prolazi širom zemlje da osvoji naselja koja nisu njegova.
7 Strašan je i strahovit. On poznaje samo svoje pravo i svoj zakon.
8 Brži su mu konji od risova, žešći od vukova navečer. Doletjet će njegovi konjanici. Njegovi konjanici dolaze izdaleka. Doletjet će kao orao kad hrli u lov.
9 Svi idu za nasiljem. Lice im je kao vjetar istočnjak. Pokupit će roblje kao pijesak.
10 Ruga se kraljevima, smije se knezovima. Nasmije se svakoj tvrđavi. Naspe nasip i zauzme ga.
11 Tada zašumi kao vjetar i ode dalje s opačinom. Njemu je snaga kao Bog.
12 Nisi li ti, Gospodine, od vijeka moj Bog, moj Svetac? Mi ne ćemo umrijeti Gospodine, ti si ga odredio samo za sud! Stijeno, ti si ga postavila za kaznu!
13 Previše su čiste tvoje oči da gledaš zlo; ne možeš gledati nepravde. Zašto gledaš bezbožnika i šutiš kad zao proždire bolje. \
14 Učinio si ljude kao ribe u moru, kao crve što nemaju Gospodara.
15 Izvlači ih sve udicom, hvata ih u mrežu i zgrće ih u svoju pređu. Zato se veseli i raduje.
16 Zato žrtvuje svojoj mreži, kadi svojoj pređi. Jer svoj pretili plijen duguje njima, svoju izabranu hranu.
17 Mora li on zato jednako prazniti svoju mrežu da ubija narode nemilice?