1A kad se ljudi počeše množiti na zemlji i kćeri im se rodiše,
2vidješe sinovi Božji da su lijepe kćeri čovječje, i uzimali ih sebi za žene koliko htjedoše.
3Tada reče Gospodin: “Duh moj ne će više dugo ostati u ljudima. Oni nisu više ništa drugo nego meso. Trajanje njihova života neka bude još samo sto i dvadeset godina.”
4Onda kada su se sinovi Božji ženili s kćerima čovječjim, pa još i kasnije, i ove im rađale djecu, živjeli su divovi na zemlji, gorostasi davnine, preslavni junaci.
5Kad Gospodin vidje da je pokvarenost ljudi na zemlji velika i da je sve mišljenje i htijenje njihova srca svejednako išlo samo na zlo,
6pokaja se Gospodin što je bio načinio ljude na zemlji, i bio je duboko ožalošćen.
7I odluči Gospodin: “Istrijebit ću sa zemlje ljude što sam ih stvorio, s ljudima i stoku, sitne životinje i ptice nebeske. Jer se kajem što sam ih načinio.”
8Samo Noa nađe u očima Gospodnjim milost.
9Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pobožan i bez prijekora među svojim suvremenicima; Noa je živio po zapovijedi Božjoj.\
10Tri sina imao je Noa: Šema, Hama i Jafeta.
11Tada je zemlja bila pokvarena pred Bogom i puna zločina.
12I kad Bog vidje kako je zemlja veoma pokvarena, jer je sve čovječanstvo u svom djelovanju bilo pošlo po zlu,
13reče Bog Noi: “Odlučio sam da dođe kraj svim živim stvorenjima, jer je zemlja puna zločina što ih čine. Zato ih, eto, hoću da zatrem zajedno sa zemljom.
14Načini sebi korablju od drveta čempresa! Sagradi pregratke u korablji i obloži je iznutra i izvana smolom!
15Ovako je podigni: Trista lakata neka bude dužina korablje, pedeset lakata njezina širina i trideset lakata njezina visina!
16Napravi na korablji otvor za svjetlost i izmjeri za nj lakat visine odozgor naokolo! Stavi onda vrata korablji sa strane i načini u njoj donji, srednji i gornji kat.
17Jer znaj dobro: Pustit ću povodanj na zemlju, da istrijebim sva bića pod nebom; što živi na zemlji, neka izgine!\
18S tobom ipak hoću sklopiti savez. U korablju ćeš ući ti i s tobom sinovi tvoji, žena tvoja i žene sinova tvojih.
19Od svih živih bića uzet ćeš u korablju po dvoje, da ih sa sobom uzdržiš na životu; po jedno muško i jedno žensko neka bude!\
20Od svake vrste ptica, stoke i od živina što gmižu po zemlji, neka uđu s tobom po dvoje, da ostanu na životu.
21Priskrbi sebi i sve što treba za hranu, i spremi to kod sebe, da bude hrane tebi i njima.”
22I Noa izvede sve onako kako mu je Bog bio zapovjedio.