Genesis 6
1 A kad se ljudi počeše množiti na zemlji i kćeri im se rodiše,
2 vidješe sinovi Božji da su lijepe kćeri čovječje, i uzimali ih sebi za žene koliko htjedoše.
3 Tada reče Gospodin: “Duh moj ne će više dugo ostati u ljudima. Oni nisu više ništa drugo nego meso. Trajanje njihova života neka bude još samo sto i dvadeset godina.”
4 Onda kada su se sinovi Božji ženili s kćerima čovječjim, pa još i kasnije, i ove im rađale djecu, živjeli su divovi na zemlji, gorostasi davnine, preslavni junaci.
5 Kad Gospodin vidje da je pokvarenost ljudi na zemlji velika i da je sve mišljenje i htijenje njihova srca svejednako išlo samo na zlo,
6 pokaja se Gospodin što je bio načinio ljude na zemlji, i bio je duboko ožalošćen.
7 I odluči Gospodin: “Istrijebit ću sa zemlje ljude što sam ih stvorio, s ljudima i stoku, sitne životinje i ptice nebeske. Jer se kajem što sam ih načinio.”
8 Samo Noa nađe u očima Gospodnjim milost.
9 Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pobožan i bez prijekora među svojim suvremenicima; Noa je živio po zapovijedi Božjoj.\
10 Tri sina imao je Noa: Šema, Hama i Jafeta.
11 Tada je zemlja bila pokvarena pred Bogom i puna zločina.
12 I kad Bog vidje kako je zemlja veoma pokvarena, jer je sve čovječanstvo u svom djelovanju bilo pošlo po zlu,
13 reče Bog Noi: “Odlučio sam da dođe kraj svim živim stvorenjima, jer je zemlja puna zločina što ih čine. Zato ih, eto, hoću da zatrem zajedno sa zemljom.
14 Načini sebi korablju od drveta čempresa! Sagradi pregratke u korablji i obloži je iznutra i izvana smolom!
15 Ovako je podigni: Trista lakata neka bude dužina korablje, pedeset lakata njezina širina i trideset lakata njezina visina!
16 Napravi na korablji otvor za svjetlost i izmjeri za nj lakat visine odozgor naokolo! Stavi onda vrata korablji sa strane i načini u njoj donji, srednji i gornji kat.
17 Jer znaj dobro: Pustit ću povodanj na zemlju, da istrijebim sva bića pod nebom; što živi na zemlji, neka izgine!\
18 S tobom ipak hoću sklopiti savez. U korablju ćeš ući ti i s tobom sinovi tvoji, žena tvoja i žene sinova tvojih.
19 Od svih živih bića uzet ćeš u korablju po dvoje, da ih sa sobom uzdržiš na životu; po jedno muško i jedno žensko neka bude!\
20 Od svake vrste ptica, stoke i od živina što gmižu po zemlji, neka uđu s tobom po dvoje, da ostanu na životu.
21 Priskrbi sebi i sve što treba za hranu, i spremi to kod sebe, da bude hrane tebi i njima.”
22 I Noa izvede sve onako kako mu je Bog bio zapovjedio.