Genesis 39
1 Josipa, dakle, dovedoše u Egipat. I Potifar, faraonov dvoranin, zapovjednik tjelesne straže, Egipćanin, kupi ga od Jišmćlaca koji ga tamo dovedoše.
2 A Gospodin je bio s Josipom te mu je sve išlo za rukom. Ostade tako u kući svoga gospodara Egipćanina.
3 Gospodar vidje da je Gospodin s njim i da je Gospodin po njegovoj ruci davao uspjeh svim njegovim djelima
4 i Josip nađe milost u njegovim očima; smio ga je dvoriti, i on ga postavi za upravitelja svoje kuće i povjeri mu sve svoje imanje.\
5 I otkad ga je bio postavio za upravitelja svoje kuće i svega imanja, otad je blagoslivljao Gospodin kuću tome Egipćaninu zbog Josipa, i Gospodnji je blagoslov bio na svemu što je imao u kući i u polju.
6 Zato povjeri sve svoje imanje Josipovim rukama i uz njega nije se više brinuo ni za što, osim za jelo što bi ga blagovao. A Josip je bio krasna stasa i lijepa lica.
7 Nakon nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: “Dođi k meni!”
8 Ali se on opre i reče ženi svoga gospodara: “Eto, moj gospodar ne brine se uza me ni za što u kući i sve mi svoje imanje povjeri.
9 Sam nije veći od mene u ovoj kući i ništa mi ne uskrati osim tebe, jer si mu žena. Pa kako bih sad ja učinio tako grdno zlo i Bogu tako sagriješio?”
10 I premda je ona dan za danom navaljivala na Josipa, on je ne posluša i ne pođe k njoj i ne sagriješi s njom.
11 A kad jednoga dana on dođe u kuću, da napravi svoj posao, a nije bilo nikoga od ukućana unutra,
12 uhvati ga ona za haljinu i reče: “Ugodi mi!” A on pusti svoju haljinu u njezinoj ruci, pobježe i otrča van.
13 Kad ona vidje da je ostavio haljinu u njezinoj ruci i pobjegao,
14 viknu svojim ukućanima i reče im: “Vidite! Dovede nam Hebrejca da šalu zbija s nama. On uđe k meni da me navede na zlo; a ja glasno povikah.\
15 A kad je on čuo da sam glasno povikala, ostavi svoju haljinu kod mene, pobježe i otrča van.”
16 I ona stavi njegovu haljinu uza se, dok njegov gospodar dođe kući.
17 Njemu pripovjedi isto, naime: “Rob hebrejski, kojega si nam doveo, uđe k meni da se šali sa mnom.
18 Ali kad ja povikah iza glasa, ostavi on svoju haljinu kod mene i pobježe van.”
19 I kad ču gospodar riječi svoje žene koje mu izgovori: “Tako mi učini tvoj sluga, tvoj rob”, razgnjevi se veoma.
20 Gospodar uhvati Josipa i baci ga u tamnicu gdje su ležali kraljevi sužnji. I ležao je tamo u tamnici.
21 Ali je Gospodin bio s Josipom i pridobi mu srca; osobito mu svrati tamničarovu milost.\
22 I povjeri tamničar Josipu sve sužnje što su bili u tamnici; sve što bi se tamo činilo, činilo bi se po njegovoj zapovijedi.\
23 Tamničar se nije više trebao brinuti ni za što što mu je bio povjerio, jer je Gospodin bio s njim i Gospodin je davao uspjeh svemu što bi poduzeo.