1Josipa, dakle, dovedoše u Egipat. I Potifar, faraonov dvoranin, zapovjednik tjelesne straže, Egipćanin, kupi ga od Jišmćlaca koji ga tamo dovedoše.
2A Gospodin je bio s Josipom te mu je sve išlo za rukom. Ostade tako u kući svoga gospodara Egipćanina.
3Gospodar vidje da je Gospodin s njim i da je Gospodin po njegovoj ruci davao uspjeh svim njegovim djelima
4i Josip nađe milost u njegovim očima; smio ga je dvoriti, i on ga postavi za upravitelja svoje kuće i povjeri mu sve svoje imanje.\
5I otkad ga je bio postavio za upravitelja svoje kuće i svega imanja, otad je blagoslivljao Gospodin kuću tome Egipćaninu zbog Josipa, i Gospodnji je blagoslov bio na svemu što je imao u kući i u polju.
6Zato povjeri sve svoje imanje Josipovim rukama i uz njega nije se više brinuo ni za što, osim za jelo što bi ga blagovao. A Josip je bio krasna stasa i lijepa lica.
7Nakon nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: “Dođi k meni!”
8Ali se on opre i reče ženi svoga gospodara: “Eto, moj gospodar ne brine se uza me ni za što u kući i sve mi svoje imanje povjeri.
9Sam nije veći od mene u ovoj kući i ništa mi ne uskrati osim tebe, jer si mu žena. Pa kako bih sad ja učinio tako grdno zlo i Bogu tako sagriješio?”
10I premda je ona dan za danom navaljivala na Josipa, on je ne posluša i ne pođe k njoj i ne sagriješi s njom.
11A kad jednoga dana on dođe u kuću, da napravi svoj posao, a nije bilo nikoga od ukućana unutra,
12uhvati ga ona za haljinu i reče: “Ugodi mi!” A on pusti svoju haljinu u njezinoj ruci, pobježe i otrča van.
13Kad ona vidje da je ostavio haljinu u njezinoj ruci i pobjegao,
14viknu svojim ukućanima i reče im: “Vidite! Dovede nam Hebrejca da šalu zbija s nama. On uđe k meni da me navede na zlo; a ja glasno povikah.\
15A kad je on čuo da sam glasno povikala, ostavi svoju haljinu kod mene, pobježe i otrča van.”
16I ona stavi njegovu haljinu uza se, dok njegov gospodar dođe kući.
17Njemu pripovjedi isto, naime: “Rob hebrejski, kojega si nam doveo, uđe k meni da se šali sa mnom.
18Ali kad ja povikah iza glasa, ostavi on svoju haljinu kod mene i pobježe van.”
19I kad ču gospodar riječi svoje žene koje mu izgovori: “Tako mi učini tvoj sluga, tvoj rob”, razgnjevi se veoma.
20Gospodar uhvati Josipa i baci ga u tamnicu gdje su ležali kraljevi sužnji. I ležao je tamo u tamnici.
21Ali je Gospodin bio s Josipom i pridobi mu srca; osobito mu svrati tamničarovu milost.\
22I povjeri tamničar Josipu sve sužnje što su bili u tamnici; sve što bi se tamo činilo, činilo bi se po njegovoj zapovijedi.\
23Tamničar se nije više trebao brinuti ni za što što mu je bio povjerio, jer je Gospodin bio s njim i Gospodin je davao uspjeh svemu što bi poduzeo.