Genesis 37
1 Jakov se nastani u zemlji u kojoj su boravili njegovi oci kao došljaci, u kanaanskoj zemlji.
2 Ovo je povijest Jakovljeve obitelji: Josip, mladić od sedamnćst godina, čuvao je ovce s braćom pomažući sinovima Bilhe i Zilpe, ženâ svoga oca. I Josip bi javljao ocu što bi se o njemu zlo govorilo.
3 A Izrćl je volio Josipa više nego sve svoje sinove jer mu se bio rodio u njegovoj starosti, i tako mu skroji dugačku haljinu.
4 I kad su njegova braća vidjela da ga njihov otac više voli nego svu njegovu braću, zamrziše ga, te nisu mogli s njim ljubaznu riječ progovoriti.
5 Jedanput usnu Josip san i pripovjedi ga svojoj braći. I oni ga još više zamrziše.
6 On im je pripovijedao: “ čujte kakav sam imao san!
7 Pomislite! Vezali smo snoplje u polju. I moj se snop uspravi i ostade stojeći, a vaši se snopovi postave uokolo i klanjaju se mojemu snopu.”
8 Tada mu braća njegova rekoše: “Ti još hoćeš biti kralj nad nama i vladati nam?” Onda ga još više zamrziše zbog njegovih snova i njegovih riječi.
9 Drugi put usnu opet san i pripovjedi ga svojoj braći. Reče: “čujte! Usnuo sam opet san: Sunce, mjesec i jedanćst zvijezda meni su se klanjali.”
10 Kad je to pripovjedio ocu i braći, ukori ga njegov otac i reče mu: “Kakav je to san što si ga imao? Zar da ja, tvoja mati i tvoja braća dođemo i da se pred tobom na tlo bacimo?”
11 I otad su mu bila braća zavidna, ali otac je to pamtio.
12 I kad jedanput njegova braća otiđoše da pasu očeve ovce kod Šekema,
13 reče Izrćl Josipu: “Braća tvoja čuvaju ovce kod Šekema. Dođi, poslat ću te njima!” On mu odgovori: “Evo me!”
14 Tada mu reče: “Hajde i vidi kako je tvojoj braći i kako je stadu, i javi mi!” Tako ga posla iz doline hebronske, i on dođe u Šekem.
15 I neki čovjek nađe ga gdje luta po polju i zapita ga: “Što tražiš?”
16 On odgovori: “Tražim braću; pa reci mi gdje sad čuvaju stado!” \
17 čovjek odgovori: “Otišli su dalje odavle; čuo sam gdje rekoše: Poći ćemo u Dotan.” I ode Josip za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.\
18 Oni ga ugledaše izdaleka i, prije nego im se približi, skovaše lukavu osnovu protiv njega, da ga ubiju.
19 Rekoše jedan drugomu: “Eno dolazi sanjar!
20 Hajde da ga bacimo u jedan zdenac, pa ćemo tad reći da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova.”
21 Kad je to čuo Ruben, pokuša ga izbaviti iz njihovih ruku i reče: “Ne ćemo ga ubijati.”
22 I Ruben ih je nagovarao: “Ne prolijevajte krvi! Bacite ga tamo u zdenac u pustinji, ali ne dižite ruke na nj!” Tako ga htjede izbaviti iz njihove ruke i vratiti ga opet njegovu ocu.
23 I čim Josip dođe k braći, svukoše Josipu haljinu, dugačku haljinu koju je imao na sebi,
24 zgrabiše ga i baciše ga u zdenac. A bunar je bio prazan. Nije bilo u njemu vode.
25 Tada sjedoše da ručaju. Kad podigoše svoje oči i pogledaše, a to dolazi gomila Jišmćlaca tamo od Gileada. Deve su im bile natovarene gumom, balzamom i smirnom; putovali su da to donesu u Egipat. \
26 Juda reče svojoj braći: “Kakva nam korist ako ubijemo brata i sakrijemo njegovu krv?
27 Hajde da ga prodamo Jišmćlcima i da ne dižemo na nj ruke! Jer brat je naš, naše meso.” Braća pristadoše.
28 I kad su trgovci midjanski prolazili, izvadiše Josipa iz zdenca i prodadoše Josipa Jišmćlcima za dvadeset srebrnjaka. Oni odvedoše Josipa u Egipat.
29 Kad je Ruben opet došao k zdencu, nije više bilo Josipa u zdencu. On razdera svoje haljine,
30 vrati sa k braći i reče: “Dječaka nema više ondje! Kamo ću ja sada?”
31 A oni uzeše Josipovu haljinu, zaklaše jare i zamočiše haljinu u krv.
32 Tada poslaše dugačku haljinu svojemu ocu i poručiše mu: “To nađosmo; vidi je li to haljina tvoga sina ili nije!”\
33 Kad ju on izbliza pogledao, povika: “Haljina je to moga sina. Divlja ga je zvijer proždrla! Rastrgan, rastrgan je Josip!”
34 I Jakov rastrga svoje haljine i zaogrnu svoja leđa kostrijetom i tugovao je za sinom dugo vremena.
35 Gledali su, doduše, svi sinovi i kćeri da ga utješe, ali se on nije dao utješiti i reče: “Ne! S tugom ću sići k svojemu sinu u carstvo mrtvih.” Tako ga je oplakivao njegov otac.
36 A Midjanci ga prodadoše u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku tjelesne straže.