1Drugoga jutra rano izljubi Laban svoje unuke i kćeri i dade im svoj blagoslov. Potom ode Laban i vrati se kući.
2I Jakov ode svojim putem. Tada ga sretoše anđeli Božji.
3Kad ih Jakov ugleda, povika: “Ovo je tabor Božji.” Zato prozva ono mjesto Mahanajim.
4Nato posla Jakov pred sobom glasnike k svojemu bratu Ezavu u zemlju Seir, u edomsku pokrajinu,
5i naloži im: “Ovako recite mom gospodaru Ezavu: Sluga tvoj Jakov poručuje ti ovo: Boravio sam i dosad se zadržao kod Labana.
6Tamo sam stekao volova, magaraca, stoke, sluge i sluškinje. Tako poručujem svom gospodaru da bih našao milost u očima njegovim.”
7Glasnici se vratiše k Jakovu i javiše: “Dođosmo k tvome bratu Ezavu; on ti ide ususret, i to s četiri stotine momaka.” \
8Tada se Jakov jako uplaši, i obuze ga briga. Zato razdijeli ljude što ih je imao sa sobom, i stoku, i goveda, i deve u dva tabora.
9Pomisli: Ako Ezav napadne jedan tabor i svlada ga, drugi će tabor moći umaknuti.
10Tada se pomoli Jakov: “Bože oca mojega Abrahama! Bože oca mojega Izaka! Gospodine, koji si mi kazao: Vrati se u domovinu i k rodbini i ja ću gledati da ti bude dobro!
11Nisam vrijedan svih milosti i sve vjernosti što si je iskazao svojemu sluzi. Jer samo sa štapom putničkim prekoračih Jordan tamo, a sad posjedujem dva tabora.
12Ah, izbavi me iz ruke mog brata, iz ruke Ezavove; jer se bojim da ne dođe i ne pobije nas, majke s djecom!\
13Ali ti si obećao: Ja ću gledati da ti bude dobro i učinit ću da tvojega potomstva bude kao pijeska u moru, što se ne može izbrojiti zbog množine.”
14One noći tamo prenoći. Potom izabra od imutka dar za svojega brata Ezava:
15Dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;\
16trideset deva dojilica s mladima njihovim, četrdeset mladih krava i deset mladih bikova, dvadeset magarica i deset magaradi.
17Predade ih svojim slugama, svako stado posebno, i zapovjedi im: “Idite naprijed preda mnom i ostavite prostora između jednoga i drugoga stada!”
18Prvomu dade ovaj naputak: “Kad te susretne moj brat, Ezav, pa te upita: čiji si i kamo ćeš, i čije su te životinje pred tobom?,
19ti reci: Ja sam sluga tvoga sluge Jakova. Ovo šalje na dar svom gospodaru Ezavu; on sam dolazi odmah za nama.” \
20Tako i drugomu i trećemu i svima što su gonili stado dade naputak: “Kako, eto, naredih, tako recite Ezavu kad ga susretnete!
21I kažite: Sluga tvoj Jakov dolazi odmah za nama.” Mislio je, naime: “Darom što ide preda mnom umirit ću ga. Onda istom stupit ću mu pred oči. Možda me tada ljubazno primi.”
22Tako ode dar naprijed pred njim, a on sam ostade one noći u taboru.
23Ipak se diže još one noći, uze obje žene i obje sluškinje i jedanćst sinova i prijeđe gaz Jaboka.
24Uze ih, prevede ih preko rijeke i ostalo onda svoje imanje prenese prijeko.
25Jakov ostade sam. Tada se jedan čovjek borio s njim sve do svitanja.
26I kad ovaj vidje da ga ne može nadjačati, udari ga po bedru te se Jakovu iščaši kuk, kad se s njim borio.
27Tada reče onaj: “Pusti me; jer je zora već svanula!” Ali on odgovori: “Ne puštam te dok me ne blagosloviš.” \
28Onaj ga upita: “Kako se zoveš?” On odgovori: “Jakov.”
29A onaj mu reče: “Odsad se ne ćeš više zvati Jakov, nego Izrćl; jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadjačao si.” \
30Tada zamoli Jakov: “Kaži mi svoje ime!” On odgovori: “Što me pitaš za moje ime?” I onda ga ondje blagoslovi.
31Jakov prozva ono mjesto Penuel; “jer”, reče on, “vidjeh Boga licem u lice, a ipak ostadoh na životu.” \
32Sunce je pred njim izašlo kad ostavi za sobom Penuel. A hramao je zbog kuka.
33Zato Izrćlovi sinovi sve do dana današnjega ne jedu bedreni mišić, jer udari Jakova po bedrenom kuku.