Bible

1 A bio je Abraham star i vremešan, i Gospodin bješe Abrahama blagoslovio u svemu. 2 Tada reče Abraham svom sluzi, najstarijemu u kući, koji je upravljao cijelim njegovim imanjem: “Stavi svoju ruku pod moje bedro! 3 Hoću, naime, da te zakunem Gospodinom, Bogom neba i zemlje, da ne ćeš uzeti sinu mojemu žene između kćeri Kanaanaca, među kojima prebivaš. 4 Ne, već otiđi u moju domovinu i u moj rod; tamo uzmi ženu za mojega sina Izaka!” \ 5 A sluga mu odgovori: “A ako žena ne htjede poći sa mnom u ovu zemlju? Hoću li tada opet povesti sina tvojega natrag u zemlju iz koje si izišao?” 6 Abraham mu odvrati: “Pazi da tamo natrag ne povedeš mojega sina! 7 Gospodin, Bog neba, koji me je odveo iz kuće mojega oca i iz moje domovine, i koji mi je govorio i napokon mi obećao: Potomstvu tvojemu dat ću ovu zemlju, on će poslati svojega anđela, pred tobom, da dovedeš otamo ženu mome sinu. 8 Ako li žena ne htjede poći s tobom, onda te ne veže ova zakletva. Nipošto ne smiješ tamo natrag odvesti mojega sina.” 9 Tada stavi sluga svoju ruku pod bedro Abrahamu, gospodaru svojemu, i zakune mu se. 10 Potom uze sluga deset deva svoga gospodara i svakovrsne dragocjenosti svoga gospodara sa sobom na put, podiže se i ode u Aram Naharajim, u grad Nahorov. 11 Izvan grada, kod jednog studenca, pusti deve da poliježu. Bilo je pred večer, u doba kad žene izlaze da nose vodu. 12 Tada se on pomoli: “Gospodine, Bože Abrahama, gospodara mojega! Daj mi sreću danas i iskaži milost Abrahamu, gospodaru mojemu! 13 Evo, ja stojim ovdje na izvoru, i kćeri stanovnikâ ovoga grada izlaze da zahvaćaju vode. 14 Ako sad djevojka kojoj reknem: Nagni krčag svoj da se napijem, odgovori: Napij se! Pa i deve ću ti napojiti, onda je to ona koju si odredio za Izaka, slugu svojega, i po tome ću spoznati da si iskazao milost gospodaru mojemu.” 15 Još on nije bio završio svoje molitve, a Rebeka, kći Betuela, sina Milke, žene Abrahamova brata Nahora, dođe sa svojim krčagom na ramenu. 16 Djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju još muž nije bio spoznao. Ona siđe izvoru, napuni svoj krčag i dođe opet gore. 17 Tada sluga pritrča k njoj i reče: “Daj mi da se napijem malo vode iz tvojega krčaga!” 18 Ona odgovori: “Napij se, gospodaru!” I brže spusti krčag na ruku i dade mu da se napije. 19 Kad ga napoji, reče: “I devama ću tvojim naliti neka se napiju.” 20 I brže izli krčag svoj u korito, otrča opet na studenac da zahvati vode i nali svim njegovim devama. 21 A čovjek je šuteći promatrao, da vidi je li Gospodin dao sreću njegovu putu ili nije. 22 Kad se deve napiše, uze čovjek naušnice, pola šekela teške, i dvije narukvice za njezine ruke, deset šekela zlata teške, 23 pa je upita: “čija si kći? Kaži mi! Ima li u kući tvojega oca mjesta za nas da prenoćimo?” 24 Ona mu odgovori: “Kći sam Betuela, sina Milke, kojega ona rodi Nahoru.” 25 I nastavi dalje: “Slame i krmiva imamo mnogo, i mjesta da se prenoći.” 26 Tada se nakloni čovjek, baci se ničice pred Gospodinom 27 i reče: “Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Abrahama, gospodara mojega, koji ne uskrati milosti i vjernosti svoje gospodaru mojemu! A mene Gospodin pravim putem dovede u kuću rodbine gospodara mojega.” 28 A djevojka otrča i pripovjedi u kući svoje majke što joj se dogodi. 29 A Rebeka je imala brata po imenu Labana. Laban pohita van k čovjeku na izvor. 30 Kad je on naime bio vidio naušnice i na rukama svoje sestre narukvice i kad je čuo riječi svoje sestre; “Tako mi kaza čovjek”, pođe k čovjeku koji je još jednako stajao kod deva na izvoru\ 31 i reče: “Hodi, blagoslovljeni od Gospodina! Što stojiš tu vani? Pospremio sam već kuću i pripremio mjesto za deve.” 32 Tada čovjek pođe u kuću, a onaj rastovari deve, donese slame i piće za deve i vode, da operu sebi noge on i ljudi što su bili s njim. 33 A kad postavi pred njega da jede, reče on: “Ne jedem prije dok ne kažem svoju stvar.” Laban zamoli: “Govori!” 34 Tada on uze govoriti: “Ja sam sluga Abrahamov. 35 Gospodin je veoma blagoslovio mojega gospodara, tako da je došao do velikog blagostanja. Dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, slugu i sluškinja, magaraca i deva. 36 Sara, žena mog gospodara, rodila je u svojoj starosti gospodaru mojemu sina; njemu je predao sve svoje imanje.\ 37 A mene zakle moj gospodar ovako: Da nisi uzeo mome sinu žene od kćeri Kanaanaca, među kojima prebivam. 38 Nego otiđi u kuću mog oca i k mojoj rodbini i uzmi tamo ženu za mojega sina! 39 Ja odvratih gospodaru: A što ako žena ne htjede poći sa mnom? 40 On mi tad reče: Gospodin, pred čijim sam licem hodio, poslat će svojega anđela s tobom i dat će sreću tvojemu putu. Ti ćeš dovesti ženu mojemu sinu iz moje rodbine i iz kuće mojega oca. 41 A neće te vezati zadana zakletva ako dođeš k mojoj rodbini, pa ti je ne dadu. Samo tada ne će te vezati zadana zakletva. 42 Tako dođoh danas k izvoru i pomolih se: Gospodine, Bože Abrahama, gospodara mojega! Kad bi ipak htio dati sreću putu, na kojemu se nalazim! 43 Evo, ja stojim na izvoru i ako mi djevojka što izađe da donese vode, a kojoj reknem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega, 44 odgovori: Napij se samo, pa i devama ću tvojim naliti vode, onda je to žena koju je odredio Gospodin sinu moga gospodara. 45 Još nisam bio izgovorio, a izađe Rebeka s krčagom na ramenu. Ona siđe k izvoru i zahvati. Ja je zamolih: Daj mi da se napijem! 46 Ona odmah spusti dolje svoj krčag i reče: Napij se, pa i deve ću tvoje napojiti! I ja se napih, a ona napoji i deve. 47 Onda je upitah: čija si kći? Ona odgovori: Kći sam Betuela, sina Nahora, kojega mu rodi Milka. Nato joj ja objesih naušnice i stavih joj narukvice na ruke. 48 Tada se ja naklonih, bacih se ničice pred Gospodinom i blagoslivljah Gospodina, Boga Abrahama, gospodara mojega, koji me vodio pravim putem da dobijem kćer rođaka svojega gospodara za njegova sina. 49 Ako hoćete dakle iskazati milost i vjernost mom gospodaru, kažite mi; ako li nećete, kažite mi i to, da se okrenem nadesno ili nalijevo!” \ 50 Tada odgovoriše Laban i Betuel i rekoše: “Od Gospodina to dolazi. Mi ti ne možemo reći ni da, ni ne. 51 Eto, Rebeka je pred tobom. Uzmi je pa idi, da bude žena sinu tvojega gospodara, kao što je odredio Gospodin!” 52 A kad ču Abrahamov sluga njihov pristanak, baci se ničice pred Gospodinom sve do zemlje. 53 Potom izvadi sluga stvari srebrne i zlatne i haljine, i darova ih Rebeki. I njezinu bratu i majci darova dragocjene stvari. 54 Onda su jeli i pili, on i njegovi pratioci, i prenoćiše ondje. Kad ustadoše ujutro, reče on: “Pustite me da idem svom gospodaru!” 55 Njezin brat i njezina mati odvratiše: “Neka ostane djevojka kod nas još koje vrijeme, barem deset dana! Onda može ići!” 56 A on im odvrati: “Ne zaustavljajte me! Gospodin je dao sreću mojemu putu. Pustite me da idem i da se vratim svom gospodaru!” 57 Oni odvratiše: “Da pozovemo djevojku i da nju upitamo.” 58 I pozvaše Rebeku i upitaše je: “Hoćeš li ići s ovim čovjekom?” Ona odgovori: “Hoću.” 59 Tada pustiše svoju sestru Rebeku s njezinom dojkinjom i slugu Abrahamova s njegovim ljudima da idu. 60 Blagosloviše Rebeku i rekoše joj: “Sestro draga, budi mati nebrojenim tisućama! Tvoji potomci neka osvoje vrata svojih neprijatelja!” 61 Nato se diže Rebeka sa svojim sluškinjama. Posjedaše na deve i pođoše za čovjekom. Sluga uze Rebeku i ode otamo. 62 Izak se upravo vraćao od studenca Lahaj Roja; prebivao je naime u pokrajini Negebu.\ 63 Predvečer bio je Izak izašao na polje da razmatra. Kad podiže oči i pogleda, a to dolaze deve. 64 I Rebeka podiže oči i ugleda Izaka. Spusti se brzo s deve 65 i upita slugu: “Tko je onaj tamo čovjek, što ide preko polja ususret nama”? Sluga odgovori: “To je moj gospodar.” Tada ona uze pokrivalo i pokri se. 66 Nato sluga pripovjedi Izaku sve što je bio učinio. 67 Izak je povede u šator svoje majke Sare. Tada uze Rebeku. Ona mu postade žena, i on je zamilova. Tako se Izak utješi nad gubitkom svoje majke.