Genesis 21
1 Gospodin pohodi Saru, kao što je bio obećao, i učini Gospodin na njoj kao što je bio unaprijed kazao.
2 Sara zatrudni i rodi Abrahamu u njegovoj starosti sina, u vrijeme što ga je Bog bio unaprijed kazao.
3 Abraham nadjenu ime novorođenom svojem sinu, kojega mu darova Sara, Izak.
4 Abraham obreza svojega sina Izaka kad mu je bilo osam dana, kao što mu je bio zapovjedio Bog.
5 Abrahamu je bilo sto godina kad mu se bio rodio sin Izak.
6 Tad reče Sara: “Smijeh mi pripravi Bog. Svaki koji o tom čuje, smijat će se zbog mene.”
7 Reče dalje: “Tko bi bio ikad rekao Abrahamu da će Sara još dojiti djecu? Pa ipak, ja mu rodih sina u njegovoj starosti.”
8 Dječak odraste i bi odbijen od prsiju. Abraham toga dana, kad je Izak bio odbijen od prsiju, priredi veliku gozbu.
9 A kad vidje Sara kako se sin Egipćanke Hagare, kojega je bila rodila Abrahamu, podsmjehuje,
10 reče Abrahamu: “Otjeraj tu sluškinju i njezina sina! Jer sin te sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom Izakom.”
11 A to je Abrahamu bilo vrlo neugodno, zbog njegova sina.
12 Tada reče Bog Abrahamu: “Neka ti ne bude žao dječaka i tvoje sluškinje! Poslušaj Saru u svemu što ti kaže! Jer samo oni što proizađu od Izaka imaju vrijediti kao tvoji potomci.
13 Ali ću i sina sluškinje učiniti narodom, jer je tvoj potomak.”
14 I tako Abraham, drugoga jutra, uze kruha i mješinu vode i dade to Hagari stavivši joj na leđa. I dječaka joj dade, i otpusti je. Ona tad ode i lutala je po beršebskoj pustinji.
15 A kad nesta vode u mješini, stavi dječaka pod jedan grm,
16 ode dalje i sjede po strani daleko, koliko može luk dobaciti: “jer”, pomisli, “ne mogu gledati kako dijete umire.” Tako je sjedila po strani i počela glasno plakati.
17 A Bog ču glas dječakov te anđeo Božji zovnu Hagaru s neba: “Što ti je, Hagaro? Ne kloni duhom! Jer Bog je čuo glas dječakov tamo gdje leži.
18 Hajde, uzmi dječaka i drži ga čvrsto za ruku! Zaista, ja ću ga učiniti velikim narodom.”
19 Tada joj Bog otvori oči te ugleda studenac. Ona ode tamo, napuni mijeh vodom i dade dječaku da pije.
20 I Bog je bio s dječakom. On odraste i nastani se u pustinji i postade vješt u strijeljanju lukom.
21 A prebivao je u pustinji Paranu. Mati njegova oženi ga iz egipatske zemlje.
22 U to vrijeme vodili su Abimelek i poglavica njegove vojske Fikol s Abrahamom ovaj govor: “Bog je s tobom u svemu što radiš.
23 Stoga mi se zakuni ovdje Bogom da ne ćeš nikada nevjerno raditi ni protiv mene ni protiv svega mojega potomstva! Kao što sam ja tebi iskazivao prijateljstvo, tako ga ti iskazuj i meni i zemlji u kojoj prebivaš kao gost!”
24 Abraham odgovori: “Hoću, zaklet ću se!”
25 Ali Abraham pozva na odgovornost Abimeleka zbog studenca što su ga Abimelekove sluge bile na silu prisvojile.
26 Abimelek odvrati: “Ne znam tko je to učinio. Ti mi o tome nisi ništa rekao, niti sam do danas što o tome čuo.”
27 Tada uze Abraham ovaca i goveda i dade ih Abimeleku, i sklopiše savez među sobom.
28 Kad Abraham izdvoji od ovaca sedmero janjadi,
29 upita Abimelek Abrahama: “Što ima značiti to sedmero janjadi, što si ih izdvojio?”
30 On odgovori: “Ovo sedmero janjadi moraš od mene primiti; jer taj dar ima da bude meni za svjedočanstvo, da sam ja iskopao ovaj studenac.”\
31 Zato se to mjesto prozva Beer Šeba, jer se ondje zakleše.
32 Tako oni sklopiše savez u Beer Šebi. Tada se Abimelek i poglavica njegove vojske Fikol podigoše i vratiše natrag u filistejsku zemlju.
33 A Abraham zasadi tamaris u Beer Šebi i prizva ondje ime Gospodina, Boga vječnoga.
34 Abraham proboravi još dugo kao tuđinac u filistejskoj zemlji.