1Kad dođe sedmi mjesec, Izrćlovi su sinovi već bili u svojim gradovima, sabra se jednodušno narod u Jeruzalem
2i Ješua, Josadakov sin, sa svojim drugovima i Zerubabel, Šealtielov sin, sa svojim drugovima ustadoše da opet sagrade žrtvenik Izrćlova Boga, pa da prinose na njemu žrtve paljenice kako piše u zakonu Mojsija, čovjeka Božjega.
3Oni podigoše žrtvenik na njegovu starom temelju, jer su bili u strahu od stanovnika zemlje, i prinosili su na njemu Gospodinu žrtve paljenice jutrom i večerom.
4I blagdan Sjenica proslaviše po propisu, i prinosili su svaki dan u propisanom broju žrtve paljenice, kako je bilo zapovjeđeno za svaki dan,
5i potom stalnu žrtvu paljenicu, žrtve na mjesece mlađake i na sve svete Gospodnje blagdane i žrtve onih koji bi prinijeli Gospodinu dragovoljan prinos.
6Od prvoga dana sedmoga mjeseca počeše prinositi Gospodinu žrtve paljenice, premda još nije bio postavljen temelj za Gospodnji Hram.
7Kamenarima i drvodjeljama davali su novce, a Sidoncima i Tircima jelo, piće i ulje da dovoze cedrova drva s Libanona na more u Jafu, kako im je bio dopustio perzijski kralj Kir.
8Druge godine po njihovu povratku Božjemu Hramu u Jeruzalem, drugoga mjeseca, prihvatiše se posla Zerubabel, Šealtielov sin, i Ješua, Josadakov sin, ostali njihovi drugovi, svećenici i leviti i svi što su se bili vratili iz ropstva u Jeruzalem. Postaviše levite od dvadeset godina naviše da nadziru poslove oko Gospodnjega Hrama.
9Ješua sa svojim sinovima i drugovima, Kadmiel sa svojim sinovima, Juda i sinovi, bili su jednodušno spremni da vode nadzor nad radnicima na Božjemu Hramu; isto tako Henadadovi sinovi i njihovi sinovi i drugovi, leviti.\
10Kad su zidari Gospodnjega Hrama polagali temelj, postaviše se svećenici u službenoj odori s trubama i leviti iz Asafove obitelji s cimbalima, da hvale Gospodina po zapovijedi Davida, Izrćlova kralja.
11I hvalili su i slavili Gospodina pjevajući naizmjence ovako: “Dobrostiv je on i milost njegova traje vječno nad Izrćlom.” I sav je narod podvikivao iza glasa i hvalio Boga što je položen temelj Gospodnjemu Hramu.
12Od starijih svećenika, levita i obiteljskih glavara, koji su bili vidjeli prijašnji Hram, mnogi udariše u glasan plač kad se pred njihovim očima postavljao temelj ovome Hramu. Mnogi su drugi podvikivali i klicali od radosti.
13Nije se moglo od glasne i radosne vike razabrati plač ljudi; jer je narod podvikivao i klicao iza glasa. Vika se čula daleko. \