1A ti, sine čovječji, uzmi oštar mač! Upotrijebi ga kao britvu za se i pusti je preko svoje glave i brade! Onda uzmi vagu i razdijeli vlasi!
2Jednu trećinu sažezi usred grada kad bude vrijeme opsade. Drugu trećinu uzmi i isijeci je mačem oko grada! Posljednju trećinu razaspi u vjetar! Ja ću trgnuti mač za njima.
3Od toga uzmi malo i zaveži u skut svoje haljine!
4Od toga uzmi opet neke, baci ih u oganj i sažezi ih! Odatle će izići oganj na svu Izrćlovu kuću.”
5Ovako veli svemogući Gospodin: “Tako biva s Jeruzalemom. Postavio sam ga usred naroda i oko njega zemlje.
6Ali se pokazao protiv mojih zakona uporan i radio je bezbožnije nego neznabošci; ogriješio se o moje zapovijedi više nego zemlje oko njega; jer su prezreli moje zapovijedi i nisu hodili po mojim uredbama.” \
7Zato veli svemogući Gospodin: “Budući da ste bili uporniji od neznabožaca oko vas, i niste hodili po mojim uredbama i niste izvršavali moje zapovijedi, pa ni po zapovijedima neznabožaca oko vas niste radili?
8ovako veli svemogući Gospodin: Evo, i ja ću doći na te i u tvojoj ću sredini održati sud pred očima naroda.
9Zbog svih tvojih gadosti učinit ću ti ono što još nisam učinio nikada i što ne ću više nikada učiniti.
10Zato će u tvojoj sredini oci jesti svoju djecu i djeca svoje očeve. Izvršit ću na tebi sud i razasut ću tvoj posljednji ostatak u sve vjetrove.
11Tako ja živ bio!”, veli svemogući Gospodin, “ti si zaista oskvrnuo moje svetište svakojakim svojim nečistoćama i svakojakim svojim gadovima. Zato ću i ja tebe satrti. Moje oko ne će imati milosrđa i ne ću štedjeti.
12Trećina će tvoja pomrijeti od kuge i od gladi će izginuti u tvojoj sredini. Druga će tvoja trećina pasti od mača oko tebe. Posljednju tvoju trećinu razasut ću u sve vjetrove i trgnut ću mač za njima.
13Tako će se moj gnjev sasvim izvršiti. Smirit ću svoju jarost na njima i tako ću se osvetiti. On će spoznati da sam ja, Gospodin, govorio u svojoj revnosti, kad izvršim svoj gnjev na njima.
14Učinit ću od tebe pustoš i sramotu među narodima oko tebe, pred očima svakoga koji prolazi.
15Postat ćeš ruglo i podsmijeh, opomena i grozota među narodima oko sebe, kad izvršim na tebi sud u gnjevu i jarosti, i ljutim kaznama? ja, Gospodin, rekoh?
16kad pustim na te ljute strijele gladi, što donose propast, što ću ih pustiti da vas uništim, i kad navalim na vas glad i slomim vam štap kruha.
17Pustit ću na vas glad i divlje zvijeri, koje će ti ugrabiti djecu. Kuga i krv će doći na te, i pustit ću na te mač. Ja, Gospodin, rekoh.”