Ezekiel 31
1 U jedanćstoj godini, u trećem mjesecu, prvoga dana toga mjeseca, dođe mi Gospodnja riječ ovako:
2 ”Sine čovječji, kaži faraonu, egipatskom kralju, i njegovu mnoštvu: Na što si nalik u svojoj veličini?
3 Eto, Asur je bio kao cedar na Libanonu, lijepih grana, sjenovita lišća, visoka rasta. Vrh mu je dopirao do oblaka.
4 Voda ga je učinila velikim, bezdan ga je uzvisio. Rijeke su njezine tekle oko njegova stabla i puštale su svoje potoke prema svom poljskom drveću.
5 Zato je njegov rast nadvisio sva poljska drveća. Umnožili se njegovi ogranci, produljile se grane zbog obilne vode, rastao je u širinu.
6 Na granama su njegovim vijale gnijezda svakojake ptice. Pod ograncima su njegovim svakojake poljske životinje legle svoje mlade.
7 Bio je lijep svojom veličinom, s dugim svojim granjem. Jer je njegov korijen imao obilnu vodu.
8 Cedrovi u Božjem vrtu nisu ga mogli zakloniti. čempresi sa svojim granama nisu se s njim mogli izjednačiti. Makljeni nisu imali takve grane kao on. U Božjem perivoju nije se moglo nijedno drvo mjeriti s njim u ljepoti.
9 Učinio sam ga lijepim zbog mnoštva njegovih grana. Zavidjela su mu sva edenska drveća u Božjem vrtu.
10 Zato ovako veli svemogući Gospodin: Zato što je bio visoka rasta i pružio svoj vrh do oblaka i postao ohol zbog svoje veličine,
11 dao sam ga u ruke najjačemu među narodima. Taj će učiniti s njim po mjeri njegove zloće. Odbacio sam ga.
12 Tada su ga posjekli tuđinci, najljući od narodâ, i ostavili ga. Na gore i u sve doline popadale su njegove grane. Ogranci su njegovi ležali slomljeni po svim gudurama u zemlji. Svi zemaljski narodi odoše iz njegove sjene i pustiše ga da leži.
13 Na njemu, izvaljenom, nastanile se svakojake nebeske ptice. Na njegovim granama stanovale su svakojake poljske životinje.
14 Neka se nijedno drvo kraj vode više ne bi dizalo previsoko u svome rastu i neka ne bi vrha svojega pružalo do oblaka! Od silnikâ koji piju vodu neka se više ne bi nijedan oholio svojom visinom! Zato što su svi posvećeni smrti, moraju dolje u podzemni svijet, dolje k ljudima što su sišli u jamu.
15 Ovako veli svemogući Gospodin: U dan kada je sišao u svijet mrtvih, učinio sam da tuguje nad njim bezdan, zaustavio sam njezine rijeke. Silne su vode stale. Zbog njega sam zaogrnuo Libanon u odjeću žalosti. Sva su drveća povenula za njim.
16 Tutnjavom njegova pada potresao sam narode, kad sam ga oborio u svijet mrtvih, k onima koji su sišli u jamu. Tada su se utješila u svijetu mrtvih sva edenska drveća, najizabranija i najbolja na Libanonu, sva koja su pila vodu.
17 I oni su sišli s njim u svijet mrtvih, k onima što su pobijeni mačem, i njegovi pomoćnici što su stanovali u njegovoj sjeni među narodima.
18 S kojim si se od edenskih drveća mogao usporediti sjajem i veličinom? A ipak ćeš biti oboren s edenskim drvećem u podzemni svijet. Ležat ćeš usred neobrezanih, s onima što su pobijeni mačem. To je faraon i sve njegovo mnoštvo”, govori svemogući Gospodin.