Ezekiel 26
1 U jedanćstoj godini, u jedanćstom mjesecu, prvoga dan toga mjeseca dođe mi Gospodnja riječ ovako:
2 ”Sine čovječji, budući da Tir kliče nad Jeruzalemom: Ha! Vrata su narodima razbijena! Meni su se otvorila. Ja ću se napuniti. Jer su ona opustjela,
3 ovako veli svemogući Gospodin: Evo, Tire, ja koračam protiv tebe, vodim protiv tebe mnoge narode, kao što more dovalja svoje valove.
4 Oni će razoriti zidove Tira. Njegove će kule raskopati. Ja ću s njega isprati zemlju i učinit ću od njega goli kamen.
5 Suho mjesto za mreže bit će usred mora. Jer ja sam to rekao, veli svemogući Gospodin. Narodima će postati grabež.
6 Njegovi gradovi, što su na kopnu, bit će uništeni mačem i spoznat će da sam ja Gospodin.
7 Jer ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću dovesti sa sjevera Nabukodonozora, babilonskog kralja, kralja nad kraljevima, s konjima i s kolima i s konjanicima, i s velikim mnoštvom narodâ.
8 Tvoje gradove na kopnu on će uništiti mačem. Podignut će protiv tebe opsadne kule, iskopat će protiv tebe opkope i postavit će protiv tebe štitove.
9 Namjestit će zidodere protiv tvojih zidova i razvalit će tvoje kule svojim željeznim kukama.
10 Od mnoštva njegovih konja pokrit će te prah. Od štropota konjanikâ, kotača i kola zatrest će se tvoji zidovi, kad uđe na tvoja vrata kao što se ulazi u osvojeni grad.
11 Kopitima svojih konja izgazit će sve tvoje ulice, poubijat će tvoj narod mačem, i tvoji ponositi idolski stupovi popadat će na zemlju.
12 Poplijenit će tvoje bogatstvo, uzet će sa sobom kao plijen tvoja trgovačka dobra, razvalit će tvoje zidove i sjajne će tvoje palače razoriti. Građevno tvoje kamenje, tvoje drvo i ruševine pobacat će u vodu.
13 Tada ću ja učiniti kraj glasu tvojih pjesama, i zvuk tvojih harfa ne će se više čuti.
14 Učinit ću od tebe gol kamen; bit ćeš suho mjesto za ribarske mreže. Nikad više ne ćeš biti sazidan, jer ja sam to rekao, veli svemogući Gospodin. \
15 Ovako veli svemogući Gospodin o Tiru: Zar ne, od štropota tvojega pada, od jecanja ranjenika, od ubijanja mačem drmaju se u tebi otoci.
16 Sa svojih prijestolja silaze svi knezovi mora, skidaju sa sebe plašteve, svlače sa sebe vezene haljine. U tugu se oblače, sjede na zemlji, dršću neprestano i zgražaju se zbog tebe.
17 Započinju tužaljku za tobom i govore o tebi: Kako si propao, nestao s mora, slavni grade, koji si bio moćan na moru sa svojim stanovnicima, koji si strah zadavao svima svojim primorcima!
18 Sada dršću otoci na dan tvoga pada. Smeteni su otoci po moru zbog tvojega završetka.
19 Jer ovako veli svemogući Gospodin: Učinit ću te pustim gradom, kao što su gradovi u kojima se više ne stanuje, kad pustim na te valove da te pokriju velike vode.
20 Svalit ću te k onima koji su već sišli u jamu, k narodu prošlosti. U zemlji svijeta mrtvih pripravit ću ti mjesto koje je slično vječnim ruševinama, k onima koji su sišli u jamu. Tako više ne ćeš biti nastanjena, ne ćeš postojati u zemlji živih.
21 Predat ću te strahovitoj propasti. Ne ćeš više biti; tražit će te i ne će te više naći dovijeka, govori svemogući Gospodin.” \