1Gospodnja mi riječ dođe u devetoj godini, u desetom mjesecu, desetoga dana toga mjeseca ovako:
2”Sine čovječji, točno zapiši ime ovoga dana! Upravo taj dan navaljuje babilonski kralj na Jeruzalem.
3Kaži tome upornom rodu ovu priču: Ovako veli svemogući Gospodin: Pristavi lonac! Najprije ga pristavi, onda nalij u nj vode!
4Stavi u nj komade mesa, sve dobre komade, stegno i pleća. Napuni ga najboljim kostima!
5Uzmi najbolje iz stada i naloži cjepanice ispod njega! Neka dobro provru komadi mesa, neka se i kosti raskuhaju u njemu!
6Zato ovako veli svemogući Gospodin: Teško krvničkom gradu, kotlu na kojemu stoji hrđa i s kojega hrđa ne silazi! Izvadi iz njega komad po komad, a da se ne baca ždrijeb na to!
7Jer je njegova krv usred njega. On to čini na golu kamenu. Ne prolijeva je na zemlju da se pokrije prahom.
8Da se raspali gnjev, te učinim osvetu, puštam da se prolijeva njegova krv na gol kamen, da se ne pokrije.
9Zato ovako veli svemogući Gospodin: Teško krvničkom gradu! I ja ću naložiti velik oganj.
10Nanesi mnogo drva, zapali oganj, neka se raskuha meso, izvadi juhu i sažeži kosti!
11Tada ga stavi prazna na žeravicu, da se ugrije, i da se njegova mjed usije, i nečistoća se rastopi u njemu, i nestane njegove hrđe!
12Mnogo muke zadaje kotao. Ali mnoga hrđa ne silazi s njega; i u ognju ostaje njegova hrđa. \
13Ja sam te htio očistiti od tvoje gnjusne nečistoće, ali se ti nisi očistio od svoje nečistoće, to se i nadalje ne ćeš očistiti dok na tebi ne izvršim svoj gnjev.
14Ja, Gospodin, rekao sam to. Doći će to, i izvršit ću. Ne ću to propustiti, ne ću se pokajati. Po tvojim putovima i po tvojim djelima sudit će ti se”, govori svemogući Gospodin.
15Dođe mi ovako Gospodnja riječ:
16”Sine čovječji, evo, ja ću jednom nenadanom smrti uzeti radost tvojim očiju. Ali ti onda ne ćeš tugovati ni plakati. Ne smiju ti doći suze.
17Uzdiši tiho, ali ne priređuj nikakva tugovanja! Zaveži sebi povez oko glave, svoju obuću obuj na noge, ne pokrivaj svoje brade i ne jedi kruha žalosti!”
18Ujutro sam još govorio narodu, a navečer je umrla moja žena, i drugog jutra učinio sam kako mi je bilo zapovjeđeno.
19Tada su me upitali ljudi: “Ne ćeš li nam razjasniti; što to znači da tako radiš?”\
20Odgovorio sam im: “Dođe mi Gospodnja riječ koja glasi:
21Reci Izrćlovoj kući: Ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću oskvrnuti ponos, milinu vaših očiju, čežnju vašega srca. Sinovi će vaši i kćeri, što ste ih ostavili, pasti od mača.
22Onda ćete vi činiti kako sam ja činio: ne ćete pokriti brade i ne ćete jesti kruha žalosti.
23Povez će vam biti na glavi, vaša obuća na nogama. Ne ćete tugovati ni plakati. Ali ćete ginuti u svojim grijesima i uzdisati jedan drugomu.
24Tako će vam Ezekiel biti čudesni znak. Sve što je činio on, činit ćete i vi, kad to dođe. I spoznat ćete da sam ja svemogući Gospodin.”
25”A ti, sine čovječji, čuj: U onaj dan, kad im uzmem njihov bedem, ponosnu njihovu radost, milinu njihovih očiju i čežnju njihova srca, njihove sinove i kćeri,
26u onaj dan doći će k tebi bjegunac da ti to javi.
27U onaj će se dan otvoriti tvoja usta, čim stigne bjegunac. Govorit ćeš i ne ćeš više šutjeti, i bit ćeš im čudesni znak. Tada će oni spoznati da sam ja Gospodin.”