Ezekiel 24
1 Gospodnja mi riječ dođe u devetoj godini, u desetom mjesecu, desetoga dana toga mjeseca ovako:
2 ”Sine čovječji, točno zapiši ime ovoga dana! Upravo taj dan navaljuje babilonski kralj na Jeruzalem.
3 Kaži tome upornom rodu ovu priču: Ovako veli svemogući Gospodin: Pristavi lonac! Najprije ga pristavi, onda nalij u nj vode!
4 Stavi u nj komade mesa, sve dobre komade, stegno i pleća. Napuni ga najboljim kostima!
5 Uzmi najbolje iz stada i naloži cjepanice ispod njega! Neka dobro provru komadi mesa, neka se i kosti raskuhaju u njemu!
6 Zato ovako veli svemogući Gospodin: Teško krvničkom gradu, kotlu na kojemu stoji hrđa i s kojega hrđa ne silazi! Izvadi iz njega komad po komad, a da se ne baca ždrijeb na to!
7 Jer je njegova krv usred njega. On to čini na golu kamenu. Ne prolijeva je na zemlju da se pokrije prahom.
8 Da se raspali gnjev, te učinim osvetu, puštam da se prolijeva njegova krv na gol kamen, da se ne pokrije.
9 Zato ovako veli svemogući Gospodin: Teško krvničkom gradu! I ja ću naložiti velik oganj.
10 Nanesi mnogo drva, zapali oganj, neka se raskuha meso, izvadi juhu i sažeži kosti!
11 Tada ga stavi prazna na žeravicu, da se ugrije, i da se njegova mjed usije, i nečistoća se rastopi u njemu, i nestane njegove hrđe!
12 Mnogo muke zadaje kotao. Ali mnoga hrđa ne silazi s njega; i u ognju ostaje njegova hrđa. \
13 Ja sam te htio očistiti od tvoje gnjusne nečistoće, ali se ti nisi očistio od svoje nečistoće, to se i nadalje ne ćeš očistiti dok na tebi ne izvršim svoj gnjev.
14 Ja, Gospodin, rekao sam to. Doći će to, i izvršit ću. Ne ću to propustiti, ne ću se pokajati. Po tvojim putovima i po tvojim djelima sudit će ti se”, govori svemogući Gospodin.
15 Dođe mi ovako Gospodnja riječ:
16 ”Sine čovječji, evo, ja ću jednom nenadanom smrti uzeti radost tvojim očiju. Ali ti onda ne ćeš tugovati ni plakati. Ne smiju ti doći suze.
17 Uzdiši tiho, ali ne priređuj nikakva tugovanja! Zaveži sebi povez oko glave, svoju obuću obuj na noge, ne pokrivaj svoje brade i ne jedi kruha žalosti!”
18 Ujutro sam još govorio narodu, a navečer je umrla moja žena, i drugog jutra učinio sam kako mi je bilo zapovjeđeno.
19 Tada su me upitali ljudi: “Ne ćeš li nam razjasniti; što to znači da tako radiš?”\
20 Odgovorio sam im: “Dođe mi Gospodnja riječ koja glasi:
21 Reci Izrćlovoj kući: Ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću oskvrnuti ponos, milinu vaših očiju, čežnju vašega srca. Sinovi će vaši i kćeri, što ste ih ostavili, pasti od mača.
22 Onda ćete vi činiti kako sam ja činio: ne ćete pokriti brade i ne ćete jesti kruha žalosti.
23 Povez će vam biti na glavi, vaša obuća na nogama. Ne ćete tugovati ni plakati. Ali ćete ginuti u svojim grijesima i uzdisati jedan drugomu.
24 Tako će vam Ezekiel biti čudesni znak. Sve što je činio on, činit ćete i vi, kad to dođe. I spoznat ćete da sam ja svemogući Gospodin.”
25 ”A ti, sine čovječji, čuj: U onaj dan, kad im uzmem njihov bedem, ponosnu njihovu radost, milinu njihovih očiju i čežnju njihova srca, njihove sinove i kćeri,
26 u onaj dan doći će k tebi bjegunac da ti to javi.
27 U onaj će se dan otvoriti tvoja usta, čim stigne bjegunac. Govorit ćeš i ne ćeš više šutjeti, i bit ćeš im čudesni znak. Tada će oni spoznati da sam ja Gospodin.”