1Dođe mi riječ Gospodnja ovako:
2”Sine čovječji, hoćeš li izreći presudu, hoćeš li izreći presudu gradu koji je pun krvnih djela? Kaži mu sve njegove gadosti
3i reci: Ovako veli svemogući Gospodin: O grade, koji si prolijevao krv u svojoj sredini, da se približi tvoje vrijeme, i koji si izrađivao sebi idole i time se oskvrnuo!
4Krvlju što si je prolio, nanio si sebi krivnju, i idolima što si ih izrađivao, oskvrnuo si sebe. Učinio si pa se približiše tvoji dani, i došao si do svojih godina. Zato ću učiniti od tebe ruglo među narodima i podsmijeh po svim zemljama.
5Koji su blizu tebe i koji su daleko od tebe, podsmjehivat će ti se, tebi čiji je glas okaljan, koji si bogat pomutnjom.
6Evo, Izrćlovi knezovi stavljaju svaki svoju jakost u to da prolijevaju u tebi krv.
7Oca i majku u tebi preziru. Stranca pritišću usred tebe. Udovice i sirote se u tebi zlostavljaju.
8Što je meni sveto, prezireš, i moje subote obeščašćuješ.
9U tebi su ljudi koji kleveću, da bi prolijevali krv. Na gorama u tebi jedu žrtveno meso i čine strahote usred tebe.
10Golotinju oca otkrivaju u tebi, siluju u tebi žene u njihovo vrijeme.
11Jedan čini zlo sa ženom drugoga, drugi oskvrnjuje svoju snahu, treći siluje u tebi svoju vlastitu sestru, kći svojega oca.
12Mito u tebi primaju, da bi prolijevali krv. Uzimaš kamatu i lihvu, globiš druge i zaboravio si mene, govori svemogući Gospodin.
13Ali evo, plješćem rukama nad grabežem što si ga počinio i nad krvnim djelima što su se dogodila usred tebe.
14Hoće li se održati tvoje srce, hoće li tvoja ruka ostati jaka u dane kad dođem na te? Ja, Gospodin, rekao sam to i učinit ću to.
15Razasut ću te među narode i odagnati u zemlje, i istrijebit ću tvoju nečistoću iz tebe.
16U svojoj vlastitoj zemlji, pred očima naroda bit ćeš obeščašćen, da spoznaš da sam ja Gospodin.”
17Dođe mi riječ Gospodnja ovako:
18”Sine čovječji, cijela Izrćlova kuća postala mi je troska od mjedi, kositra, željeza i olova i srebrna troska.”
19Zato veli svemogući Gospodin: “Budući da ste svi postali troska, zato ću vas skupiti usred Jeruzalema.
20Kako se skuplja srebro, mjed, željezo, olovo i kositar u talioniku, te se pod njim raspali oganj da se to rastopi, tako ću vas skupiti u svom gnjevu i jarosti i staviti vas unutra, i rastopiti vas.
21Jest, skupit ću vas i raspaliti oganj svoje jarosti protiv vas, da se u njemu rastopite.
22Kako se topi srebro u talioniku, tako ćete se vi rastopiti u njemu, da spoznate da sam ja, Gospodin, izlio svoju jarost na vas.”
23Dođe mi riječ Gospodnja ovako:
24”Sine čovječji, kaži joj: Ti si zemlja koja se ne će očistiti i ne će pasti na nju dažd u dan gnjeva,
25i knezovi su njezini u njoj kao lavovi koji viču i grabe plijen. Oni žderu ljude, grabe imanje i dobro, umnožavaju udovice usred nje.
26Svećenici joj krše moj zakon i oskvrnjuju što mi je sveto. Ne razlikuju sveto od prostote; ne uče razliku između nečistoga i čistoga. Zatvaraju oči od mojih subota, i bivam oskvrnjen među njima.\
27Knezovi su joj usred nje kao pohlepni vuci za plijenom, koji prolijevaju krv, kvare duše da ugrabe dobit.
28Njezini proroci mažu je krečem, varaju ih, gataju im laž i govore: Tako veli svemogući Gospodin, premda nije govorio Gospodin.
29Narod u zemlji čini nasilje i otima. Pritišće siromaha i ubogoga i tlači stranca protiv svakog prava.
30Tražio sam među njima nekoga koji bi sazidao zid i preda me stao u prolom za tu zemlju, da je ne uništim; ali ne nađoh nikoga.\
31I tako moram izliti na njih svoj gnjev i uništiti ih u ognju svoje jarosti. Platit ću im sada njihov put na vlastitom tijelu? govori svemogući Gospodin.”