Ezekiel 20
1 U sedmoj godini, u petom mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, dođoše neki od Izrćlovih starješina da upitaju Gospodina, i sjedoše preda mnom.
2 Tada mi dođe Gospodnja riječ ovako:
3 ”Sine čovječji, kaži Izrćlovim starješinama i reci im: Ovako veli svemogući Gospodin: Dođoste li da me pitate? Tako ja živ bio, ne dam se od vas pitati, govori svemogući Gospodin.
4 Hoćeš li im reći osudu, hoćeš li im reći osudu, sine čovječji? Pokaži im gadove njihovih otaca!
5 Reci im: Ovako veli svemogući Gospodin: Kad sam izabrao Izrćla, podigao sam svoju ruku potomcima Jakovljeve kuće na zakletvu i dao sam da me upoznaju u egipatskoj zemlji. Podigao sam im ruku na zakletvu i rekao: Ja sam Gospodin, vaš Bog!
6 Tada sam podigao svoju ruku i zakleo se da ću ih odvesti iz Egipta u zemlju koju sam bio izabrao za njih, u kojoj teče mlijeko i med, koja je najkrasnija od svih zemalja.
7 Rekao sam im: Svaki neka odbaci idolske gadove za koje prianjate! Ne oskvrnjujte se egipatskim idolima! Ja sam Gospodin, vaš Bog.
8 Ali su se oni pokazali prema meni tvrdoglavi i nisu me htjeli poslušati. Nijedan nije odbacio idolske gadove, za koje su prianjali, i nisu se okanili egipatskih idola. Tada sam mislio izliti srdžbu na njih, da iskažem gnjev na njima u egipatskoj zemlji.
9 Ipak, zbog svojega imena, da se ne bi oskvrnulo u očima naroda među kojima su živjeli, pred kojima sam im se bio pokazao, učinio sam da ih izvedem iz egipatske zemlje.
10 I izveo sam ih iz egipatske zemlje i odveo ih u pustinju.
11 Dao sam im svoje uredbe i učio ih svojim zakonima, koje ako tko izvršava, po njima živi.
12 I svoje subote sam im dao, da su znak između mene i njih, da se spozna da sam ja Gospodin, koji ih posvećujem.
13 Ali i u pustinji je Izrćlov dom bio uporan prema meni. Nisu hodili po mojim uredbama i prezirali su moje zapovijedi, koje kad tko izvršava, po njima živi. I moje subote nisu nikako držali sveto. Tada sam mislio izliti svoju srdžbu na njih u pustinji, da ih istrijebim.
14 Ipak to nisam učinio zbog svojega imena, da se ne bi oskvrnulo pred očima naroda pred kojima sam ih bio izveo.
15 Ja sam podigao svoju ruku u pustinji i zakleo sam im se da ih ne ću odvesti u zemlju koju sam im bio odredio, u kojoj teče mlijeko i med, koja je najljepša od svih zemalja,
16 jer su bili prezreli moje zapovijedi, nisu bili hodili po mojim uredbama i nisu bili sveto držali mojih subota; jer je njihovo srce prianjalo za njihove idole.\
17 Ipak ih je moje oko pogledalo milostivo, tako da ih nisam uništio i nisam ih istrijebio u pustinji.
18 Njihovim sinovima sam rekao u pustinji: Ne idite po običajima svojih otaca, ne držite se njihovih navada i ne oskvrnjujte se njihovim idolima!
19 Ja sam Gospodin, vaš Bog. Po mojim uredbama hodite, moje zapovijedi brižno držite!
20 Držite sveto moje subote, da budu znak između mene i vas, da se spozna da sam ja Gospodin, vaš Bog!
21 Ali su i sinovi bili uporni prema meni. Nisu hodili po mojim uredbama i nisu brižno držali mojih zapovijedi (koje kad tko vrši, živi po njima) i nisu sveto držali mojih subota. Tada sam mislio izliti svoju srdžbu na njih i izvršiti svoj gnjev na njima u pustinji.
22 Ali sam opet zadržao ruku i učinio sam zbog svog imena, da se ne bi oskvrnulo pred očima naroda pred kojima sam ih bio izveo.
23 Ipak sam podigao u pustinji svoju ruku na zakletvu njima, da ću ih razasuti među narode i razagnati ih u zemlje,
24 jer nisu držali mojih zapovijedi i prezirali su moje uredbe, oskvrnjivali moje subote i očima prianjali za idole svojih otaca.
25 Zato sam im dao uredbe što nisu bile na dobro, i zapovijedi po kojima ne bi smjeli živjeti.
26 Dopustio sam da postanu nečisti svojim žrtvenim darovima, time što bi propuštali kroz oganj svako prvorođenče, da ih tako užasnem, te spoznaju da sam ja Gospodin.
27 Zato, sine čovječji, reci Izrćlovoj kući i kaži im: Ovako veli svemogući Gospodin: I ovim su me pogrđivali vaši oci i počinili vjerolomstvo na meni:
28 Odveo sam ih u zemlju za koju sam im pod zakletvom bio obećao da ću im je dati. Ipak bi oni, gdje su god ugledali visok hum ili granato drvo, klali svoje žrtve, prinosili bi ondje oporne žrtvene darove, stavljali bi ondje miomirisne žrtve i izlijevali bi svoje naljeve.
29 Rekao sam im: Što je uzvisina na koju idete? Njezino ime “uzvisina” ostalo je do dana današnjega.
30 Zato reci Izrćlovoj kući: Ovako veli svemogući Gospodin: Vi se oskvrnjujete na putu svojih otaca i trčite za njihovim idolskim gadovima.
31 Prinoseći svoje dare, provodeći svoju djecu kroz oganj, oskvrnjujete se svim svojim idolima do dana današnjega. I onda, da bih se ja dao pitati, kućo Izrćlova? Tako ja živ bio!? govori svemogući Gospodin? ne ću se dati od vas pitati.
32 Što mislite, ne će se zacijelo dogoditi što govorite: Hoćemo da budemo kao neznabošci, kao poganski narodi, služeći drvetu i kamenu!
33 Tako ja živ bio!? govori svemogući Gospodin? jakom rukom, podignutom mišicom i izlivenim gnjevom pokazat ću se nad vama kao kralj.
34 Izvest ću vas iz naroda i sabrat ću vas iz zemalja u kojima ste bili razasuti, jakom rukom, podignutom mišicom i izlivenim gnjevom.
35 Odvest ću vas u pustinju narodâ i ondje ću se suditi s vama licem k licu.
36 Kako sam se sudio s vašim ocima, u pustinji Egipta, tako ću se suditi s vama, govori svemogući Gospodin.
37 Pustit ću da prođete ispod mojega štapa i prisilit ću vas pod jaram Saveza.
38 Odvojit ću između vas one koji su se bunili protiv meni i otpali. Izvest ću ih iz zemlje u kojoj su stanovali kao stranci, ali ne će ući u Izrćlovu zemlju, da spoznate da sam ja Gospodin.
39 A vi, Izrćlova kućo? ovako veli svemogući Gospodin? otiđite samo i služite svaki svojemu idolu! Ipak ćete me potom zacijelo slušati, moje sveto ime ne ćete više oskvrnjivati žrtvenim darovima i svojim idolima,
40 štoviše, na mojoj svetoj gori, na visokoj Izrćlovoj gori? govori svemogući Gospodin? ondje ćete mi služiti, svekolika Izrćlova kuća u zemlji. Ondje ću vas milostivo primiti; i ondje ću iskati vaše prinose i prvine vaših darova sa svim vašim svetim darovima.\
41 Uz ugodan žrtveni miris primit ću vas milostivo kad vas izvedem iz narodâ i saberem vas iz zemalja u koje ste bili razasuti. Tako ću se na vama, pred očima narodâ, pokazati kao svet.
42 Spoznat ćete da sam ja Gospodin kad vas dovedem u Izrćlovu zemlju, u zemlju koju sam pod zakletvom obećao dati vašim ocima.
43 Ondje ćete se spomenuti svojih putova i svih svojih djela, kojima ste se okaljali. Osjetit ćete pred samima sobom gađenje zbog svih opačina što ste ih počinili.
44 Tad ćete spoznati da sam ja Gospodin, kad učinim tako s vama zbog svojega imena, ne po vašim zlim putovima i po vašim opakim djelima, kućo Izrćlova!, govori svemogući Gospodin.”