1On mi reče: “Sine čovječji, stani na svoje noge; jer želim s tobom govoriti!”\
2Tada dođe u me duh, kad mi je on govorio, i postavi me na noge; i slušao sam onoga koji je razgovarao sa mnom.\
3On mi reče: “Sine čovječji, ja te šaljem k Izrćlovim sinovima, k odmetničkim plemenima, koji se pobuniše protiv mene. Oni i njihovi oci griješili su protiv mene sve do dana današnjega.
4To su sinovi drska obraza i otvrdnula srca. K njima te šaljem. Reci im: Ovako veli svemogući Gospodin.
5I poslušaju li ili ne poslušaju? jer su rod uporan? neka ipak znaju da je prorok među njima.
6A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se njihovih riječi, iako je oko tebe drač i trnje, i boraviš među škorpionima! Ne boj se njihovih riječi! Ne dršći pred njihovim licem! Jer su uporan rod!
7Navješćuj im moje riječi, poslušali ili ne! Jer su uporni.
8Ali ti, sine čovječji, slušaj što ću ti kazati! Ne budi uporan kao taj uporni rod! Otvori usta i jedi što ti dam!”
9Tada vidjeh pruženu ruku prema meni i u njoj svitak knjige.
10On ga razvi preda mnom. Bio je ispisan na prednjoj strani i na stražnjoj strani. Bili su u njemu napisani plač, uzdisaji i jauci.