Ezekiel 2
1 On mi reče: “Sine čovječji, stani na svoje noge; jer želim s tobom govoriti!”\
2 Tada dođe u me duh, kad mi je on govorio, i postavi me na noge; i slušao sam onoga koji je razgovarao sa mnom.\
3 On mi reče: “Sine čovječji, ja te šaljem k Izrćlovim sinovima, k odmetničkim plemenima, koji se pobuniše protiv mene. Oni i njihovi oci griješili su protiv mene sve do dana današnjega.
4 To su sinovi drska obraza i otvrdnula srca. K njima te šaljem. Reci im: Ovako veli svemogući Gospodin.
5 I poslušaju li ili ne poslušaju? jer su rod uporan? neka ipak znaju da je prorok među njima.
6 A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se njihovih riječi, iako je oko tebe drač i trnje, i boraviš među škorpionima! Ne boj se njihovih riječi! Ne dršći pred njihovim licem! Jer su uporan rod!
7 Navješćuj im moje riječi, poslušali ili ne! Jer su uporni.
8 Ali ti, sine čovječji, slušaj što ću ti kazati! Ne budi uporan kao taj uporni rod! Otvori usta i jedi što ti dam!”
9 Tada vidjeh pruženu ruku prema meni i u njoj svitak knjige.
10 On ga razvi preda mnom. Bio je ispisan na prednjoj strani i na stražnjoj strani. Bili su u njemu napisani plač, uzdisaji i jauci.