Exodus 8
1 Dalje zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Kaži Aronu: Pruži ruku sa svojim štapom na rijeke, prokope i bare i izvedi žabe na egipatsku zemlju!”
2 Aron pruži svoju ruku na egipatske vode, i izađoše žabe i pokriše egipatsku zemlju.
3 Ali čarobnjaci učiniše isto svojim čaranjem. I oni učiniše te izađoše žabe na egipatsku zemlju.
4 Tada dozva faraon Mojsija i Arona i zamoli: “Molite Gospodina da mene i moj narod oslobodi od žaba! Tada ću pustiti narod da žrtvuje Gospodinu.”
5 Mojsije odgovori faraonu: “Odredi mi samo točno kad da zamolim za te, za tvoje sluge i narod, da se uklone žabe od tebe i od tvojih kuća i da ostanu samo u Nilu.”
6 On odgovori: “Sutra.” Tad reče onaj: “Neka bude po tvojoj želji, da spoznaš da nitko nije jednak Gospodinu, Bogu našemu.
7 Žabe će se dakle ukloniti od tebe, od tvojih kuća, od tvojih slugu i od tvojega naroda i samo će još ostati u Nilu.”
8 Nato ostaviše Mojsije i Aron faraona, i Mojsije se pomoli toplo Gospodinu, da uništi žabe kojima je bio pohodio faraona.
9 Gospodin usliša Mojsijevu molitvu. Žabe skapaše u kućama, u dvorištima i u poljima.
10 Zgrnuše ih posvuda na gomile. Zemlja je od toga zaudarala.
11 Kad vidje faraon da opet može odahnuti, ponovno otvrdnu svoje srce i više ih ne posluša, kao što je bio Gospodin unaprijed kazao.
12 Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Kaži Aronu: Pruži svoj štap i udari njim po prahu na zemlji, da se pretvori u komarce po svoj egipatskoj zemlji!”
13 Oni učiniše tako: Aron pruži svoju ruku sa štapom i udari njim po prahu na zemlji. Tada dođoše komarci na ljude i na stoku. Sav prah na zemlji pretvori se u komarce po svoj egipatskoj zemlji.
14 Egipatski čarobnjaci pokušaše čaranjem isto tako proizvesti komarce, ali ne mogoše. Komarci napadoše ljude i stoku.
15 čarobnjaci rekoše faraonu: “To je prst Božji!” Ali srce faraonovo ostade tvrdo, i on ih ne posluša, kao što je bio unaprijed kazao Gospodin.
16 Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Sutra posve rano stupi pred faraona, kad ide k vodi, i reci mu: Ovako govori Gospodin: Pusti moj narod, da mi služi!
17 Jer ako ne pustiš moga naroda, onda ću učiniti da dođu pasje muhe na tebe, na tvoje sluge, na tvoj narod i na tvoje palače. Kuće Egipćana, pa i zemlja na kojoj stoje, bit će pune pasjih muha.
18 Ipak s gošenskom zemljom, u kojoj prebiva moj narod, učinit ću toga dana iznimku, tako da tamo ne bude pasjih muha, da spoznaš da sam ja Gospodin na zemlji.
19 Učinit ću rastavu između svog naroda i tvog naroda. Sutra će se dogoditi to čudo.”
20 I Gospodin učini tako. Dođoše pasje muhe u velikom broju u palaču faraonovu, u stan njegovih slugu i na svu egipatsku zemlju. Zemlja je teško trpjela pod pasjim muhama.
21 Faraon dozva Mojsija i Arona i reče: “Idite, žrtvujte svom Bogu ovdje u zemlji!”
22 Mojsije odvrati: “To ne možemo činiti. Jer prinosimo Gospodinu Bogu svojemu žrtve koje su Egipćanima nečiste. Kad bismo pred očima Egipćana prinosili žrtve koje su njima mrske, ne bi li nas na mjestu kamenovali?
23 Mi hoćemo ići tri dana hoda daleko u pustinju i tamo žrtvovati Gospodinu, Bogu svojemu, kao što nam zapovjedi.”
24 Faraon reče: “Pustit ću vas da žrtvujete Gospodinu, svom Bogu, u pustinji. Samo ne idite predaleko! Molite se za me!”
25 Mojsije odgovori: “Ja idem sada od tebe i pomolit ću se Gospodinu. Sutra će otići pasje muhe od faraona, od njegovih slugu i naroda. Samo neka faraon više ne vara naroda, pa da ga ipak ne pusti da žrtvuje Gospodinu!”
26 I ode Mojsije od faraona i pomoli se Gospodinu.
27 Gospodin usliša molitvu Mojsijevu i ukloni pasje muhe od faraona, od njegovih slugu i naroda. Ne ostade ni jedna.
28 Ali faraon i ovoga puta otvrdnu svoje srce i ne pusti naroda.