1Gospodin reče Mojsiju: “Još ću jedno jedino zlo pustiti na faraona i na Egipćane. Onda će vas pustiti odavle, jest, on će vas ne samo bezuvjetno pustiti nego će vas odavle silom otjerati.
2Stavi živo narodu na srce neka oni, ljudi i žene, izmole od svojih susjeda srebrnih i zlatnih dragocjenosti!”
3Gospodin je naime bio učinio da Egipćani budu naklonjeni prema narodu. I Mojsije je bio cijenjen u egipatskoj zemlji, kod faraonovih slugu i kod naroda kao velik čovjek.
4Mojsije reče: “Ovako govori Gospodin: U pola noći proći ću kroz Egipat.
5Tada će umrijeti svaki prvorođenac u egipatskoj zemlji, od faraonova prvorođenca, koji bi imao sjediti na prijestolju, do prvorođenca ropkinje kod ručnoga mlina, i svaka prvina od stoke.
6Tada će se dići velik jauk po svoj egipatskoj zemlji, kakva još nikada nije bilo niti će ga ikada biti.
7Ali nijednomu sinu Izrćlovu ne će ni dlaka pasti s glave, niti ljudima niti stoci, da spoznate da Gospodin pravi razliku između Egipćana i Izrćlaca.
8Tada će doći sve te tvoje sluge k meni, na tlo će se preda mnom baciti i moliti: Otiđi sa svim narodom što je pod tobom! Onda ću ja otići.” Na to on ode od faraona s velikim gnjevom.
9A Gospodin reče Mojsiju: “Faraon vas ne će poslušati, da se umnože moja čudesna djela na egipatskoj zemlji.”
10Mojsije i Aron učiniše sva ta čudesa pred faraonom. Ipak, Gospodin otvrdnu srce faraonu, i tako on ne pusti sinova Izrćlovih iz svoje zemlje.