1Kad kralj dođe s Hamanom na gozbu kraljici Esteri,
2reče kralj Esteri opet drugi dan kod vina: “Koja je tvoja molba, kraljice Estero? Neka ti se usliši! Koja je tvoja želja? Kad bi bila i polovina mojega kraljevstva, bit će ispunjena!”
3Tada odgovori kraljica Estera: “Ako sam našla u tvojim očima milost, kralju, i ako je ugodno kralju, neka mi pokloni moj život, za koji molim, i moj narod, za koji prosim!
4Jer smo prodani, ja i moj narod, da nas istrijebe, pobiju i posmicaju. Kad bismo trebali biti prodani samo kao robovi i ropkinje, bila bih šutjela; ali sada neprijatelj ne može nadoknaditi štetu koja se nanosi kralju.” \
5Kralj Ahasver upita kraljicu Esteru: “Tko je taj? Gdje je taj koji snuje takvo djelo.”
6Estera odgovori: “Neprijatelj i protivnik jest ovaj ovdje zlikovac Haman.” Haman se uplaši kralja i kraljice.
7Pun gnjeva ustane kralj od vina i ode u dvorski vrt. Haman ostane i zamoli kraljicu Esteru za svoj život, jer vidje da je kralj naumio zlo po njega.
8Kad se kralj vrati iz dvorskoga vrta u dvoranu na vino, Haman se bio bacio pred jastuk na kojemu je sjedila Estera. Kralj povika: “Zar će i kraljicu još silovati u mojoj vlastitoj kući?” Jedva je bila ta riječ izišla iz kraljevih usta, pokriše Hamanu lice.
9Harbona, jedan od dvorjana, koji su bili u kraljevoj službi, reče: “Kod Hamanove su kuće postavljena vješala, visoka pedeset lakata. Haman ih je dao napraviti za Mordokaja, koji je govorio dobro za kralja.” Kralj zapovjedi: “Objesite ga na njih!”
10Tako objesiše Hamana na vješala što ih je on bio dao napraviti za Mordokaja. Tada se utiša kraljev gnjev.