1Poslije toga podiže kralj Ahasver Hamana, Hamdatina sina iz Agaga, na najvišu čast i dade mu mjesto nad svima knezovima u svojoj okolini.
2Svi kraljevi činovnici, što su bili na kraljevskom dvoru, prigibali bi koljeno i padali ničice pred Hamanom; jer je tako kralj bio zapovjedio. Ali Mordokaj nije prigibao koljeno i nije padao ničice.\
3Tada sluge na kraljevu dvoru rekoše Mordokaju: “Zašto kršiš kraljevu zapovijed?”
4Ali ih on ne posluša, premda su mu iz dana u dan govorili. I javiše to Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajev izgovor, jer im je on bio rekao, da je Judejac.
5Kad Haman vidje, da Mordokaj ne prigiba koljena pred njim i da ne pada ničice, vrlo se razgnjevi.
6Ali je mislio da nije vrijedno dizati ruku na samog Mordokaja, jer su mu bili kazali kojemu je narodu Mordokaj pripadao. Tako je Haman nastojao istrijebiti sve Judejce, Mardokajeve zemljake, u cijelom Ahasverovu kraljevstvu.
7Prvoga mjeseca, a to je mjesec nisan, dvanćste godine Ahasverova kraljevanja, bacali su pred Hamanom pur, to jest ždrijeb, od dana i od mjeseca do mjeseca, do dvanćstoga mjeseca, a to je mjesec adar.
8Tada reče Haman kralju Ahasveru: “Među narodima po svim zemljama tvojega kraljevstva stanuje razasut, a ipak odvojen narod, čiji su zakoni drukčiji od zakona svakoga drugog naroda, i koji ne izvršava kraljeve zapovijedi. Nije dobro za kralja da tako ostane.
9Ako je kralju ugodno, neka se izda pismena zapovijed da se (taj narod) istrijebi. Tada mogu izmjeriti deset tisuća talenata srebra rizničarima, da ih prenesu u kraljevske riznice.”
10Kralj skine svoj pečatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, Hamdatinu sinu iz Agaga, neprijatelju Judejaca.
11Pritom reče kralj Hamanu: “To srebro neka bude tebi a od naroda čini, kako ti je drago!”
12Trinćstoga dana prvoga mjeseca dozvaše kraljevske pisare i točno prema Hamanovu naputku napisaše pisma kraljevskim satrapima i namjesnicima pojedinih pokrajina i knezovima pojedinih naroda, i to za svaku pokrajinu njezinim pismom i za svaki narod njegovim jezikom. Pisma su bila sastavljena u ime kralja Ahasvera i ovjerena pečatnim kraljevim prstenom.
13Tad razaslaše pisma po glasnicima u sve kraljeve pokrajine. Po njima su se morali svi Judejci, mlado i staro, djeca i žene, u jedan dan, trinćstoga dana dvanćstoga mjeseca, to jest mjeseca adara, istrijebiti, pobiti i posmicati, a njihovo se imanje moralo zaplijeniti.
14U pismima se kazalo da se oglasi zapovijed po svim pokrajinama, i da se objavi svim narodima, da budu spremni za onaj dan.
15čim je zapovijed bila oglašena u prijestolnici Suzi, zaputiše brzo glasnici po kraljevoj zapovijedi. A kralj i Haman imali su gozbu. Međutim je u gradu Suzi vladala velika zabuna.