Esther 3
1 Poslije toga podiže kralj Ahasver Hamana, Hamdatina sina iz Agaga, na najvišu čast i dade mu mjesto nad svima knezovima u svojoj okolini.
2 Svi kraljevi činovnici, što su bili na kraljevskom dvoru, prigibali bi koljeno i padali ničice pred Hamanom; jer je tako kralj bio zapovjedio. Ali Mordokaj nije prigibao koljeno i nije padao ničice.\
3 Tada sluge na kraljevu dvoru rekoše Mordokaju: “Zašto kršiš kraljevu zapovijed?”
4 Ali ih on ne posluša, premda su mu iz dana u dan govorili. I javiše to Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajev izgovor, jer im je on bio rekao, da je Judejac.
5 Kad Haman vidje, da Mordokaj ne prigiba koljena pred njim i da ne pada ničice, vrlo se razgnjevi.
6 Ali je mislio da nije vrijedno dizati ruku na samog Mordokaja, jer su mu bili kazali kojemu je narodu Mordokaj pripadao. Tako je Haman nastojao istrijebiti sve Judejce, Mardokajeve zemljake, u cijelom Ahasverovu kraljevstvu.
7 Prvoga mjeseca, a to je mjesec nisan, dvanćste godine Ahasverova kraljevanja, bacali su pred Hamanom pur, to jest ždrijeb, od dana i od mjeseca do mjeseca, do dvanćstoga mjeseca, a to je mjesec adar.
8 Tada reče Haman kralju Ahasveru: “Među narodima po svim zemljama tvojega kraljevstva stanuje razasut, a ipak odvojen narod, čiji su zakoni drukčiji od zakona svakoga drugog naroda, i koji ne izvršava kraljeve zapovijedi. Nije dobro za kralja da tako ostane.
9 Ako je kralju ugodno, neka se izda pismena zapovijed da se (taj narod) istrijebi. Tada mogu izmjeriti deset tisuća talenata srebra rizničarima, da ih prenesu u kraljevske riznice.”
10 Kralj skine svoj pečatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, Hamdatinu sinu iz Agaga, neprijatelju Judejaca.
11 Pritom reče kralj Hamanu: “To srebro neka bude tebi a od naroda čini, kako ti je drago!”
12 Trinćstoga dana prvoga mjeseca dozvaše kraljevske pisare i točno prema Hamanovu naputku napisaše pisma kraljevskim satrapima i namjesnicima pojedinih pokrajina i knezovima pojedinih naroda, i to za svaku pokrajinu njezinim pismom i za svaki narod njegovim jezikom. Pisma su bila sastavljena u ime kralja Ahasvera i ovjerena pečatnim kraljevim prstenom.
13 Tad razaslaše pisma po glasnicima u sve kraljeve pokrajine. Po njima su se morali svi Judejci, mlado i staro, djeca i žene, u jedan dan, trinćstoga dana dvanćstoga mjeseca, to jest mjeseca adara, istrijebiti, pobiti i posmicati, a njihovo se imanje moralo zaplijeniti.
14 U pismima se kazalo da se oglasi zapovijed po svim pokrajinama, i da se objavi svim narodima, da budu spremni za onaj dan.
15 čim je zapovijed bila oglašena u prijestolnici Suzi, zaputiše brzo glasnici po kraljevoj zapovijedi. A kralj i Haman imali su gozbu. Međutim je u gradu Suzi vladala velika zabuna.