Deuteronomy 33
1 Ovo je blagoslov što ga pred svoju smrt podijeli sinovima Izrćl- ovim Mojsije, čovjek Božji.
2 Reče: “Sa Sinaja dođe Gospodin, u svjetlu se ukaza sa Seira narodu, zasja s Paranske gore, dođe usred svetih anđeoskih četa, iz njegove desnice razbuktao se plamen.
3 Još on ljubi svoj narod. Svi njegovi sveti su u njegovoj ruci. Okupili se uz tvoje noge, primili su tvoje zapovijedi,
4 zakon što nam ga naloži Mojsije.
5 Tada postade dio tvoje baštine Jakovljeva općina, i on postade kralj u Ješurunu, kad su se sabirali narodni glavari i okupljala se Izrćlova plemena.
6 Pa neka živi Ruben, neka ne izumre nikada! Ali njegovih ljudi neka bude malo!”
7 A ovo za Judu. Reče: “Gospodine, čuj Judinu molitvu, dovedi ga k njegovu narodu! Njegove se ruke boriše za nj. Budi mu obrana protiv njegovih tlačitelja!”
8 O Leviju reče: “Tvoj Tumim i tvoj Urim u čovjeka su koji se posvetio tebi. Njega si okušao kod Mase, s njim se prepirao kod vode Meribe,
9 s njim, koji reče o svojemu ocu i majci: Ne poznajem ih; koji nije gledao na svoju braću i nije više znao za svoje sinove. Oni su izvršavali tvoju zapovijed, držali se tvojega Zavjeta. \
10 Zakone tvoje oni tumače Jakovu, naputke tvoje Izrćlu. Prinose ti kâd, žrtve paljenice na tvojemu žrtveniku.
11 Blagoslovi, Gospodine, njegovu snagu! Neka ti bude mio rad njegovih ruku! Slomi leđa njegovim neprijateljima i onima koji ga mrze, da više nikada ne ustanu!”
12 O Benjaminu reče: “Ljubimac je Gospodnji, boravi kod njega sakriven. On ga vazda štiti. Smije stanovati među njegovim klancima.”
13 O Josipu reče: “Zemlja njegova neka je blagoslovljena od Gospodina blagom neba, rosom i morem što počiva u dubini.
14 Blagom što ga izmami sunce, blagom što dolazi od mjeseca,
15 blagom prastarih gora, blagom vječnih humova,
16 blagom zemlje i njezina obilja! Milost onoga koji stoji u grmu neka dođe na glavu Josipovu, na tjeme izabranika između njegove braće!
17 Kad prvijenac vol sja u jakosti. Njegovi su rogovi bivolovi. Njima bode narode sve do nakraj zemlje. To je deset tisuća Efrajimovih, to su tisuće Manašeove.”
18 O Zebulunu reče: “Veseli se, Zebulune, svojim vožnjama, a ti, Jisakare, svojim šatorima!
19 Narode će zvati na goru, tamo će prinositi pobjedne žrtve; uživat će bogatstvo mora i sakriveno blago obale.” \
20 O Gadu reče: “Hvala onomu koji dade Gadu širok prostor! Kao lav leži tu i kida rame i tjeme.
21 Izabra sebi prvinu, jer tamo leži pripravljen dio vođi. S narodnim glavarima hita ovamo, izvršava pravedni Gospodnji sud, njegove naredbe u zavjetu s Izrćlom.”
22 O Danu reče: “Dan je lavić koji iskače iz Bašana.”
23 O Naftaliju reče: “Naftali je nasićen srećom, pun je blagoslova Gospodnjega, posjeduje more i južne krajeve.”
24 O Ašeru reče: “Više od drugih sinova Ašer je blagoslovljen, ima prednost pred svojom braćom; svoju nogu umače u ulje. \
25 Prijevornice su tvoje od željeza i mjedi; tvoja snaga neka traje s tvojim danima!” \
26 Nitko nije kao Bog Ješurunov: “po nebu se vozi tebi u pomoć, na oblacima pun je veličanstva.
27 Gore pomaže vječni Bog, dolje vječne ruke; on goni neprijatelja pred tobom, zapovijeda: Uništi! \
28 Prebiva Izrćl na sigurnom, odvojen je Jakovljev izvor, u zemlji je punoj žita i vina, i s njegova neba pada rosa.
29 Blago tebi, Izrćle! Tko je kao ti, narod pobjednik u Gospodinu? On je štit tvog spasenja, mač tvoje pobjede. Tvoji neprijatelji moraju se prignuti pred tobom; po njihovim visinama stupaš pobjedonosan.” \