Deuteronomy 29
1 Mojsije sazva sav Izrćl i reče im: “Vidjeli ste sve što učini Gospodin pred vašim očima u egipatskoj zemlji faraonu, svim njegovim slugama i svoj njegovoj zemlji:
2 Velike kušnje, što ih vidješe tvoje oči, one velike znake i čudesa.
3 Ali vam ne dade Gospodin do danas razuma da spoznate, ni očiju da vidite, ni ušiju da čujete.
4 Vodio sam vas četrdeset godina po pustinji. Haljine na vašem tijelu nisu se raspale. Obuća se nije izderala na tvojim nogama.
5 Kruha niste jeli i vina i jakoga pića niste pili. Tako ste imali spoznati da sam ja Gospodin, Bog vaš.
6 Kad dođoste na ovo mjesto, iziđe Sihon, hešbonski kralj, i Og, bašanski kralj, pred nas u boj. Ali ih pobismo.
7 Osvojismo njihovu zemlju i dadosmo je u baštinu Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeova plemena.
8 Zato držite i izvršavajte zapovijedi ovoga zavjeta, da imate uspjeh u svemu što poduzimate!
9 Vi stojite danas svi pred Gospodinom, Bogom svojim: vaši plemenski glavari, suci, starješine i upravitelji, svi ljudi Izrćlovi,
10 vaša djeca, vaše žene, i stranac koji je kod tebe u taboru, i onaj koji ti siječe drva, i onaj koji ti nosi vodu.
11 Morate se obvezati na Savez s Gospodinom, Bogom svojim, i na zakletvom potvrđeni ugovor, što ga učini s tobom danas Gospodin, Bog tvoj.
12 Tako on danas hoće da te postavi za svoj narod i da bude Bog tvoj, kao što ti je obećao i kao što se zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu.
13 Ali ne sklapam samo s vama ovaj Savez, ovaj zakletvom potvrđeni ugovor,
14 nego i s onima koji danas stoje ovdje s nama pred Gospodinom, Bogom našim, i s onima koji nisu danas ovdje prisutni s nama.
15 A vi se još spominjete kako smo prebivali u egipatskoj zemlji i kako smo išli posred naroda kroz koje ste prošli.
16 Vidjeli ste njihove ogavne idole od drveta i kamena, od srebra i zlata, što ih imaju.
17 Neka ne bude među vama čovjeka, ni žene, ni obitelji, ni plemena koji bi se danas odvratili od Gospodina, Boga našega! Neka ne bude među vama korijena na kojem bi rastao otrov i pelin!
18 Nitko koji čuje riječi ove zakletve neka ipak ne obeća sebi blagoslova i neka ne pomisli: Bit će mi dobro iako budem slijedio svoju vlastitu volju! Tako bi se uništilo natopljeno zajedno s osušenim.
19 Takvu ne će Gospodin nikada oprostiti, nego će se onda brzo raspaliti srdžba i jarost Gospodnja protiv njega. Sva prokletstva, što su zapisana u ovoj knjizi, oborit će se na njega, i Gospodin će izbrisati njegovo ime pod nebom.
20 Gospodin će ga izlučiti na propast iz svih plemena Izrćlovih, po svim prokletstvima Saveza, što su zapisana u ovoj knjizi zakona.
21 Budući naraštaji, vaša djeca, što nastanu iza vas, i stranac koji dođe iz daleke zemlje, kad u zemlji ovoj vide zla i bolesti, kojima će je udariti Gospodin,
22 reći će: sve njezino tlo je mjesto sumporno, slano, opaljeno. Na njemu se ne može sijati i ništa ne niče na njemu. Tu ne raste nikakva biljka. Tu je opustošenje kao ono Sodome i Gomore, Adme i Seboima, koje zatre Gospodin u svom gnjevu i u svojoj jarosti.
23 Svi će narodi pitati: Zašto Gospodin učini tako toj zemlji? Zašto ta strahovita srdžba i jarost?
24 Tada će se odgovoriti: Jer prelomiše Savez Gospodina, Boga otaca svojih, što ga on sklopi s njima kad ih izvede iz egipatske zemlje
25 i odoše služiti tuđim bogovima i klanjati im se, bogovima koji su im bili nepoznati i koje im on nije bio odredio.
26 Zato se raspali srdžba Gospodnja na tu zemlju tako da pusti na nju sva prokletstva, što su zapisana u ovoj knjizi.
27 Zato ih Gospodin u srdžbi i jarosti, i u silnom ogorčenju, istrijebi iz njihove zemlje i izbaci ih u drugu zemlju, kao što je danas.
28 Tajne su stvari u Gospodina, Boga našega. Objavljene stvari za nas su i našu djecu dovijeka, da izvršavamo sve zapovijedi ovoga zakona.