Deuteronomy 21
1 Ako se u zemlji koju ti daje u posjed Gospodin, Bog tvoj, nađe ubijen čovjek kako leži na polju, a ne zna se tko ga je ubio,
2 tada neka iziđu tvoji starješine i suci i neka izmjere udaljenosti do mjesta što leže oko ubijenoga!
3 Starješine grada što leži najbliže ubijenomu, neka uzmu junicu na kojoj se još nije radilo, i koja još nije vukla u jarmu!
4 Starješine toga grada neka odvedu junicu na potok, što teče uvijek, na mjesto na kojem se još nije nikada oralo ni sijalo! Tamo neka junici otvore vrat, da krv teče u potok!
5 Onda neka pristupe svećenici, Levijevi sinovi! Jer njih izabra Gospodin, Bog tvoj, da obavljaju njegovu službu i da ime Gospodnje blagoslivljaju. Njihova presuda odlučuje u svakoj nesuglasici i svakoj šteti.
6 Sve starješine toga grada, koji stanuju najbliže ubijenomu, neka operu svoje ruke nad junicom, kojoj je bio otvoren vrat u potok!
7 Glasno neka posvjedoče: Ruke naše nisu prolile ove krvi, i oči naše nisu vidjele ništa.
8 Očisti narod svoj Izrćla, kojeg si otkupio, Gospodine, i ne daj da bude nedužno prolivena krv u narodu tvojemu Izrćlu! Daj da bude čist od krivnje krvi!
9 Tako ćeš izbrisati nedužno prolivenu krv iz svoje sredine, kad učiniš što je ugodno Gospodinu.
10 Kad odeš na vojsku protiv svojih neprijatelja, i Gospodin, Bog tvoj, preda ih u tvoje ruke, i ti od njih ugrabiš zarobljenike,
11 i među zarobljenicima ugledaš lijepu ženu, i ti bi je htio rado imati za ženu,
12 odvedi je svojoj kući! Ona neka tad obrije svoju glavu i obreže svoje nokte,
13 i neka skine svoje haljine, u kojima je zarobljena, i neka bude u tvojoj kući! Nakon što je cijeli mjesec žalila za svojim ocem i za svojom majkom, možeš poći k njoj i oženiti se njome. Ona ti tad pripada kao žena.
14 Ali ako ti više ne bi bila po volji, možeš je otpustiti. Ipak je ne smiješ prodati za novac ili s njom oštro postupati, jer si je imao za ženu.
15 Ako netko ima dvije žene: jednu koju više ljubi, i drugu koju manje ljubi, pa ako su mu one, ljubljena i manje ljubljena, rodile sinove, a prvorođenac ako je od manje ljubljene,
16 onda, kad hoće razdijeliti svoje imanje među svojim sinovima, ne smije dati pravo prvorođenja sinu ljubljene i zapostaviti prvorođenca manje ljubljene.
17 Nego mora prvorođenca manje ljubljene žene priznati kao takva i dati mu dva dijela od svega što ima. On je prvijenac njegove snage te mu pripada pravo prvorođenja.
18 Ako netko ima sina razuzdana i nepokorna, koji ne sluša oca i majku, pa i onda kada ga pokudiše, ne sluša,
19 tad neka ga uzmu njegov otac i majka i neka ga dovedu k starješinama grada, k vratima njegova prebivališta,
20 i neka kažu starješinama njegova grada: Ovaj je naš sin razuzdan i nepokoran. Ne će nas slušati. Izjelica je i pijanaca.
21 Tada svi ljudi njegova grada neka ga na smrt kamenuju! Tako iskorijeni zlo iz svoje sredine! Sav Izrćl neka to čuje i neka se boji!
22 Tko počini takav zločin da zasluži smrt, te bude pogubljen i objesiš ga na drvo,
23 neka ne ostane truplo njegovo preko noći na drvetu! Isti još dan moraš ga pokopati. Jer je proklet od Boga tko je obješen. Ne oskvrni zemlju koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje za baštinu!