Deuteronomy 18
1 Levitski svećenici i sve Levijevo pleme neka nemaju dijela ni baštine u Izrćlu! Neka žive od žrtava Gospodnjih i od onoga što njemu pripada!
2 Neka nemaju baštine među svojim zemljacima: Gospodin je njihova baština, kao što im je Bog obećao.
3 To je pravo koje neka svećenici imaju prema narodu, to jest onome koji prinosi govedo ili ovcu kao žrtvu: neka se da svećeniku plećka, obje vilice i želudac!
4 Nadalje, moraš mu dati prvine svojega žita, vina i ulja i prvine od striženja svojih ovaca.
5 Jer njega izabra Gospodin, Bog tvoj, između svih tvojih plemena, da on i njegovi sinovi uvijek obavljaju svetu službu u ime Gospodnje.
6 Zaputi li se koji levit iz bilo kojega od tvojih mjesta u svemu Izrćlu, gdje boravi, i dođe sa svom željom svojega srca na mjesto koje izabra Gospodin,
7 smije obavljati službu u ime Gospodina, Boga svojega, kao sva njegova braća, leviti, koji su tamo u Gospodnjoj službi.
8 Neka on tada jede jednak dio kao oni, osim onoga što dobije od prodaje svojih očinskih dobara.
9 Kad dođeš u zemlju koju će ti dati Gospodin, Bog tvoj, ne uči se činiti gnusobe onih naroda!
10 Neka se ne nađe kod tebe nitko koji bi pustio da njegov sin ili kći idu kroz oganj; nitko koji bi vračao, ni koji bi gatao, ni koji bi čarao ili bajao;\
11 nitko koji bi gonio duhove; nitko koji bi pitao duha mrtvaca ili vračarskog duha ili se obraćao mrtvima!\
12 Jer se gadi Gospodinu tko se god tim bavi. Zbog tih gnusnosti protjerat će ih ispred tebe Gospodin, Bog tvoj.
13 A ti budi potpuno i sav predan Gospodinu, Bogu svojemu!
14 Jer ti narodi, što ćeš ih protjerati s njihova posjeda, slušaju gatare i vračare. A tebi Gospodin, Bog tvoj, takvo što ne dopušta.
15 Proroka iz tvoje sredine, između braće tvoje, kao što sam ja, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj. Njega slušajte!
16 Upravo za to na dan sastanka na Horebu molio si Gospodina, Boga svojega, kad si tražio: Ne mogu dulje slušati glas Gospodina, Boga svojega, i gledati taj silni oganj. Inače moram umrijeti.
17 Tada mi reče Gospodin: Pravo je što rekoše.
18 Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Riječi svoje stavit ću u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovjedim.
19 A tko ne posluša mojih riječi, što će ih govoriti u moje ime, toga ću ja sam pozvati za to na odgovornost.
20 A prorok koji se usudi govoriti što u moje ime, što mu nisam naložio da govori, i koji govori u ime bogova, takav prorok neka se pogubi!
21 Ako li pomisliš: Kako ću znati koju riječ nije Gospodin rekao?,
22 onda znaj: Ako se ono što prorok govori u moje ime ne dogodi i ne ispuni, to je riječ koju nije rekao Gospodin. Drsko ju je prorok izgovorio. Ništa ga se ne boj!