Acts 25
1 Kad dakle dođe Fest u pokrajinu, poslije tri dana uziđe iz Cezareje u Jeruzalem.
2 Onda glavari svećenički i židovski prvaci pristupiše k njemu, podigoše tužbu protiv Pavla i zamoliše ga
3 da im učini uslugu te da Pavla pošalje u Jeruzalem. Namjeravali su naime na putu postaviti zasjedu i ubiti ga.
4 Fest odvrati da Pavao ostaje u tamnici u Cezareji, a on da će uskoro otići.
5 ”Onda mogu”, reče, “ovlašteni od vas poći sa mnom i tužiti ga, ako je taj čovjek što kriv.”
6 Nakon što je proboravio među njima ne više od osam ili deset dana, siđe u Cezareju. Sutradan sjede na sudačku stolicu i zapovjedi da dovedu Pavla.
7 A kad ga dovedoše, stadoše oko njega Židovi koji su bili došli iz Jeruzalema i iznosili su mnoge i teške tužbe koje nisu mogli dokazati.
8 Pavao se branio: “Nisam ništa skrivio protiv židovskog Zakona, niti protiv Hrama, niti protiv cara.”
9 A Fest, htijući ugoditi Židovima, predloži Pavlu: “Hoćeš li uzići u Jeruzalem da ti ondje preda mnom za to sude?”
10 A Pavao reče: “Ja stojim pred carevim sudom. Ovdje treba da mi se sudi. Židovima ništa nisam skrivio, kao što ti najbolje znaš.
11 Ako li sam skrivio ili učinio nešto što zaslužuje smrt, ne tražim da budem pomilovan. Ako li na meni nema ništa od onoga za što me ovi tuže, nitko me ne može njima predati. Prizivam se na cara.”
12 Tada Fest, posavjetovavši se sa savjetnicima, odgovori: “Na cara si se prizvao, k caru ćeš poći.”
13 Nakon nekoliko dana kralj Agripa i Berenika dođoše u Cezareju da pozdrave Festa.
14 I dok su ondje boravili više dana, kaza Fest kralju za Pavla govoreći: “Feliks je ostavio u tamnici nekoga čovjeka.
15 Kad sam bio u Jeruzalemu, izađoše preda me svećenički glavari i židovske starješine tražeći da ga osudim.
16 Ja im odgovorih da nije običaj u Rimljana osuditi nekoga prije nego se optuženi suoči s tužiteljima i dobije priliku da se brani od onoga za što je okrivljen.
17 Kad se dakle oni ovdje sastadoše, bez ikakva odgađanja sutradan sjedoh na sudačku stolicu i zapovjedih da dovedu toga čovjeka.
18 Ali tužitelji koji su stajali oko njega ne iznesoše nijedne krivnje za zločine koje sam ja naslućivao;\
19 nego su se prepirali s njim o nekim pitanjima svoje vjere i o nekakvu Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da on živi.
20 Kako ja nisam ništa razumio od te prepirke, upitah bi li htio ići u Jeruzalem da mu se ondje sudi za to.
21 Međutim, kad se Pavao prizvao na sud njegova veličanstva, zapovjedio sam da ga čuvaju dok ga ne pošaljem caru.”
22 Agripa na to reče Festu: “I ja bih rado čuo toga čovjeka.” A on reče: “Sutra ćeš ga čuti.”
23 I kad sutradan Agripa i Berenika dođoše s velikim sjajem i uđoše u sudnicu sa zapovjednicima i najuglednijim gradskim ljudima, dovedoše Pavla na Festovu zapovijed.
24 I reče Fest: “Kralju Agripa i vi svi prisutni! Vidite ovoga zbog kojega je navaljivalo na mene sve mnoštvo Židova u Jeruzalemu i ovdje vičući da ne smije dulje živjeti.
25 A ja, razabravši da nije ništa učinio što zaslužuje smrt? a i on sam prizva se na sud njegova veličanstva? odlučih poslati ga k caru.
26 Kako nemam sigurnih podataka koje bih o njemu napisao gospodaru, dovedoh ga pred vas, a osobito preda te, kralju Agripa, da bih, kad bude ispitan, mogao nešto napisati.
27 čini mi se naime bezrazložno poslati sužnja, a njegove krivnje ne naznačiti.”