1I kad dođe dan Pedesetnice, bili su svi zajedno na istom mjestu.
2Odjednom nastade šum s neba, kao kad dolazi silan vjetar, i napuni svu kuću u kojoj su sjedili.
3I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao od ognja, koji se zaustaviše po jedan na svakoga od njih.
4I napuniše se svi Duha Svetoga, i stadoše govoriti raznim jezicima, kako im je Duh davao govoriti.
5A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakoga naroda pod nebom.
6Kad nastade ta buka, skupi se mnoštvo i smete se, jer je svaki od njih čuo kako oni govore njegovim jezikom.
7Svi su bili zapanjeni, čudili se i govorili su: “Nisu li svi ovi što govore Galilejci,
8pa kako čujemo svaki svoj jezik u kojem smo se rodili?
9Parti i Međani, i Elamljani, i stanovnici Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,
10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva Libije što su oko Cirene, i pridošlice Rimljani, i Židovi, i prozeliti.
11Krećani i Arapi? svi ih čujemo gdje našim jezicima govore o veličanstvenim djelima Božjim.”
12Svi su bili zapanjeni, čudili su se i jedan drugome govorili: “Što li će to biti?”
13A drugi su se podsmjehivali, i govorili su: “Napili su se slatkoga vina.”
14Tada Petar stade s jedanćstoricom, podiže svoj glas i progovori im: “Judejci i vi svi koji boravite u Jeruzalemu! Ovo neka vam je na znanje, i poslušajte moje riječi!
15Nisu ovi pijani, kao što vi mislite, jer je istom treća ura dana,
16nego je ovo što kaza prorok Joel:
17I bit će u posljednje dane, govori Bog: izlit ću od svojega Duha na svako tijelo, i prorokovat će vaši sinovi i kćeri, i vaši mladići će imati viđenja, i vaši starci će sanjati sne.
18Na svoje sluge i na sluškinje ću u one dane izliti od svog Duha, i prorokovat će.
19I činit ću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i sukljanje dima.
20Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe dan Gospodnji, veliki i strašni.
21I svaki koji zazove Gospodnje ime, spasit će se.
22Izrćlci, poslušajte ove riječi! Isusa Nazarećanina Bog je među vama potvrdio silnim djelima, čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate.
23Po određenoj odluci i Božjoj promisli on je predan. Vi ste ga po rukama bezakonika pribili na križ i pogubili.
24Ali je Bog raskinuo grozu smrti, i njega je uskrisio. Jer je bilo nemoguće da ona njim vlada.
25David naime govori za njega: Stalno imam Gospodina pred očima. On mi stoji zdesna da se ne pokolebam.
26Zato se raduje moje srce, i klikće moj jezik. I tijelo će moje počivati u nadi.
27Jer ne ćeš ostaviti moje duše u podzemlju, niti ćeš dati da tvoj Svetac doživi trulež.
28Pokazao si mi putove života, i ispunit ćeš me veseljem pred licem svojim.
29Braćo, neka mi je slobodno kazati vam za patrijarha Davida. On je umro i pokopan, i grob je njegov među nama do dana današnjega.
30Budući da je dakle bio prorok i znao je da mu je Bog zakletvom potvrdio kako će jednoga od njegovih tjelesnih potomaka podignuti na njegovo prijestolje,
31to je on, gledajući proročki, govorio za Mesijino uskrsnuće: on ne će biti ostavljen u podzemlju i njegovo tijelo ne će doživjeti truleži.
32Ovoga je Isusa uskrisio Bog, čemu smo svi mi svjedoci.
33Podignut dakle Božjom desnicom, primio je od Oca obećanoga Duha Svetoga, i sad ga je izlio, kako vidite i čujete.
34David naime nije uzašao na nebo, nego sam govori: Reče Gospodin mojemu Gospodinu: Sjedi s moje desne
35dok položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama.
36Zasigurno dakle neka zna sav Izrćlov dom: Ovoga Isusa, kojega vi razapeste, učinio je Bog Gospodinom i Mesijom.”
37Kad su to čuli, do srca su se potresli i rekli Petru i ostalim apostolima: “Što da činimo, braćo?”
38Petar im odvrati: “Obratite se, i svaki od vas neka se krsti u ime Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha, i primit ćete dar Duha Svetoga;\
39jer je za vas ovo obećanje i za vašu djecu i za sve koje god nadalje pozove naš Gospodin Bog.”
40I mnogim drugim riječima svjedočio je i opominjao ih: “Spasite se od ovoga pokvarenoga naraštaja!”
41Oni dakle koji su prihvatili njegovu riječ, krstili su se; i pridruži se onaj dan oko tri tisuće osoba. \
42Bili su postojani u nauku apostola, u zajedništvu, u lomljenju kruha i u molitvama.
43A uđe strahopoštovanje u sve, jer su apostoli činili mnoga čudesa i znake.
44Svi koji su povjerovali bili su zajedno, i imali su sve zajedničko.
45Prodavali bi svoja imanja i dobra te dijelili svima, kako bi koji trebao.
46Bili su jednodušni i svaki dan su se okupljali u Hramu, a po kućama su lomili kruh, blagujući hranu s radošću i priprosta srca.
47Hvalili su Boga i uživali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan umnožavao broj onih koji su se odazivali na put spasenja.