1U Ikoniju se dogodi da Pavao i Barnaba isto tako uđoše u židovsku sinagogu, i govorili su tako da je povjerovalo veliko mnoštvo Židova i Grka.
2Ali Židovi koji nisu prihvatili vjeru razjariše duhove pogana protiv braće.
3Oni ipak ostadoše dulje vremena propovijedajući odvažno u Gospodinu koji je svjedočio riječ svoje milosti i davao da su se događali znaci i čudesa po njihovim rukama.
4Gradsko se mnoštvo razdijeli: jedni su bili za Židove, a drugi za apostole.
5Kad su nakanili pogani i Židovi sa svojim glavarima da ih zlostavljaju i kamenuju,
6oni, doznavši to, pobjegoše u gradove Likaonije, Listru i Derbu i u okolicu.
7Tamo su propovijedali evanđelje.
8U Listri je sjedio jedan čovjek nemoćan u nogama, hrom od utrobe svoje majke, koji nije nikada hodao.
9On je slušao Pavla gdje govori. A Pavao, pogledavši na nj i vidjevši da vjeruje u spasenje,
10reče jakim glasom: “Ustani na svoje noge uspravno!” I ovaj skoči, i hodao je.
11A kad vidje mnoštvo što Pavao učini, podigoše svoj glas govoreći likaonski: “Bogovi siđoše k nama u ljudskom obliku!”
12Nazivali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je on vodio riječ.
13I svećenik hrama Zeusova, koji je bio na gradskim vratima, dovede junce i donese vijence pred vrata, i htjede im s narodom prinijeti žrtvu.
14A kad to čuše apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe svoje haljine i skočiše među narod vičući
15i govoreći: “Ljudi, što to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi koji vam propovijedamo da se od ovih ništavnih stvari obratite k živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima.
16On je u prošlim naraštajima pustio sve narode da idu svojim putovima.
17Ali je ipak davao svjedočanstvo o sebi čineći im dobro. On vam daje s neba kišu i rodne godine, pribavlja vam hranu i osigurava sreću.”
18To govoreći, jedva zaustaviše mnoštvo da im ne prinese žrtve.
19Ali dođoše Židovi iz Antiohije i Ikonija i nagovoriše mnoštvo te kamenovaše Pavla i izvukoše ga iz grada misleći da je mrtav.
20A kad se oko njega skupiše učenici, on ustade i uđe u grad, a sutradan otiđe s Barnabom u Derbu.
21Propovijedali su u tome gradu evanđelje i učinili su mnoge učenicima. Onda se vratiše u Listru, Ikonij i Antiohiju.
22Utvrđivali su učenike i opominjali ih da ustraju u vjeri, jer nam valja kroz mnoge nevolje ući u Božje kraljevstvo.
23U svakoj Crkvi obaviše molitvu i post te im postaviše starješine i preporučiše ih Gospodinu u kojega su počeli vjerovati.
24Prošavši Pizidiju, dođoše u Pamfiliju.
25I nakon što su navijestili riječ u Pergi, siđoše u Ataliju,
26i otamo otploviše u Antiohiju, odakle su bili predani Božjoj milosti na djelo koje su upravo obavili.
27Nakon dolaska, sabraše Crkvu te izvijestiše o svemu što je Bog učinio po njima: kako je otvorio poganima vrata vjere.
28Ostadoše ne malo vremena s učenicima.