1Pavao, apostol Isusa Krista po volji Božjoj, prema obećanju ispunjenom u Kristu Isusu,
2Timoteju, ljubljenome sinu. Milost ti, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, našega Gospodina.
3Zahvaljujem Bogu kojemu služim od predaka čistom savješću, dok te se bez prestanka spominjem u svojim molitvama noć i dan.
4Sjećajući se tvojih suza, poželim te vidjeti, da se ispunim radošću.
5Sjećam se tvoje iskrene vjere koja se nastani najprije u tvojoj baki Loidi i u tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam i u tebi.
6Zato te opominjem da stalno raspiruješ Božju milost koja je u tebi polaganjem mojih ruku.
7Doista, Bog nam nije dao duha bojažljivosti, nego jakosti, ljubavi i razboritosti.
8Ne stidi se dakle svjedočenja za našega Gospodina, ni mene, njegova sužnja, nego podnosi sa mnom za evanđelje po snazi Boga.
9On nas je spasio i pozvao svetim pozivom, ne po našim djelima, nego po svojoj odluci i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vječnih vremena.
10Ona se sad objavila pojavom našega Spasitelja Isusa Krista koji uništi smrt, a obasja život i neraspadljivost po evanđelju,
11za koje sam ja postavljen kao propovjednik, apostol i učitelj pogana.
12Zato i trpim ovo, ali se ne stidim, jer znam kome sam povjerovao i uvjeren sam da je on u stanju sačuvati moj poklad za onaj dan.
13Neka ti budu mjerilo zdrave riječi koje si čuo od mene, drži ih u vjeri i ljubavi koja je u Kristu Isusu!
14Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama!
15Znaj da se odvratiše od mene svi koji su u Aziji, među kojima i Figel i Hermogen.
16Gospodin neka dade milost Oneziforovoj kući jer me je često okrijepio, i nije se stidio mojih okova;\
17nego, došavši u Rim, brižno me je potražio i našao.
18Neka mu dade Gospodin da nađe milosrđe u Gospodina u onaj dan! Ti znaš najbolje koliko mi on posluži i u Efezu.