1Slučajno je bio tamo ništavan čovjek po imenu Šeba, sin Bikrijev, Benjaminovac. On zatrubi u trubu i povika: “Mi nemano dijela s Davidom. Mi nemamo nasljedstva s Jišajevim sinom. Svaki neka se vrati kući, Izrćlci!”
2Nato svi Izrćlci otpadoše od Davida i priključiše se Šebi, Bikrijevu sinu. A Judeji otpratiše kralja od Jordana u Jeruzalem.
3Kad je David bio došao u svoju palaču u Jeruzalem, dade deset priležnica, što ih je bio ostavio da čuvaju palaču, odvesti u posebnu kuću, i brinuo se je za njihovo uzdržavanje, ali nije više općio s njima. Tako su živjele do svoje smrti zatvorene, kao udovice za muževa života.
4Potom zapovjedi kralj Amasi: “Sazovi mi Judejce za tri dana! Isto tako budi osobno tu!”
5I Amasa ode sazvati Judejce. A kad izostane više od vremena što mu ga je bio odredio,
6reče David Abišaju: “Sad će nam Šeba, Bikrijev sin, biti opasniji od Abšaloma. Uzmi ti ljude svojega gospodara i progoni ga! Inače će dobiti tvrde gradove i zadat će nam mnogo jada.”
7Joabovi ljudi iziđoše pod njegovim vodstvom, zajedno s Keretijima i Feletijima i svim ratnicima junacima. Ostaviše Jeruzalem kako bi progonili Šebu, Bikrijeva sina.
8Kad dođoše na veliki kamen kod Gibeona, susretne ih Amasa. Joab je bio odjeven u kratku haljinu. Na njoj je visio bodež što je u koricama bio svezan uz bedro. Kad krene naprijed, bodež mu ispadne na tlo.
9Tada Joab upita Amasu: “Jesi li zdravo, dragi brate?” I prihvati Joab desnom rukom Amasu za bradu, da ga poljubi.
10A Amasa ne spazi mač u Joabovoj ruci. Tako mu ga je on mogao zarinuti u slabine i njegova su se crijeva prosula na zemlju. On umre, a da mu Joab nije trebao zadati još drugi ubod. Potom Joab i njegov brat Abišaj odoše dalje u potjeru za Šebom, Bikrijevim sinom.
11Jedan od Joabovih ljudi morao je ostati kod Amase i viknuti: “Tko je uz Joaba i tko je za Davida neka ide za Joabom!”
12Amasa, sav obliven krvlju, ležao je nasred puta. Kad onaj čovjek vidje da se svi ljudi zaustavljaju, odvuče Amasu s puta u polje i stavi na nj haljinu. Jer svaki koji je prolazio promatrao bi ga i zaustavio bi se.
13čim ga je bio uklonio s puta, priključiše se svi Joabu, da tjeraju Šebu, Bikrijeva sina.
14A on (Šeba) prođe sva Izrćlova plemena do Abel Bet Maaku. Ali su ga svi gradovi prezreli, pa i progonili.
15Svi Joabovi ljudi dođoše i opkoliše ga u Abel Bet Maaki, iskopaše opkop oko grada, tako da su stajali pred gradskim zidom i potkopavali zid, da ga obore.
16Tada viknu jedna mudra žena iz grada: “čujte, čujte! Kažite Joabu neka dođe ovamo! Htjela bih s njim govoriti.”
17Kad on dođe u njezinu blizinu, upita ga žena: “Jesi li ti Joab?” On odgovori: “Jesam.” Ona mu reče: “Poslušaj riječi svoje sluškinje!” On odgovori: “čujem.”
18Ona reče: “Od starine se govori: Pitajte samo u Abelu i doći ćete do cilja.
19Mi smo najmirniji i najvjerniji grad u Izrćlu. A ti hoćeš razoriti majku gradova u Izrćlu. Zašto hoćeš upropastiti vlasništvo Gospodnje?”
20Joab odvrati: “Daleko je to od mene da uništim i razorim.
21Ne radi se o tome nego jedan čovjek iz Efrajimove gore po imenu Šeba, Bikrijev sin, pobunio se protiv kralja, protiv Davida. Dajte samo njega, i ja odoh od grada.” Žena odvrati Joabu: “Glava njegova bacit će ti se odmah preko zida!”
22I puna lukavosti nagovori žena sve ljude, i oni odsjekoše glavu Šebi, Bikrijevu sinu, i baciše je Joabu. I on zatrubi u trubu, i oni se raziđoše od grada, svaki svojoj kući. Joab se vrati kralju u Jeruzalem.
23Na čelu sve vojske izrćlske stajao je Joab. Zapovjednik Kerećanima i Pelećanima bio je Benaja, Jojadin sin.
24Radove je nadzirao Adoram. Pečatnik je bio Jošafat, Ahiludov sin.
25Državni pisar bio je Seraja. Svećenici su bili Sadok i Ebjatar.
26I Jairanin Ira bio je svećenik kod Davida.