1Poslije toga umre kralj Amonovih sinova. Njegov sin Hanun uziđe umjesto njega na prijestolje.
2David je mislio: “Imat ću prijateljske odnose s Hanunom, Nahašovim sinom, jer je i otac njegov bio sa mnom u dobrim odnosima.” I David posla poslanike i preko njih mu izrazi svoju sućut zbog njegova oca. Kad su Davidovi poslanici bili došli u zemlju Amonovih sinova,
3rekoše knezovi Amonovih sinova Kanonu, svom gospodaru: “Misliš li da David časti tvog oca kad ti šalje poslanike da te utješe? Ne, David šalje svoje poslanike k tebi samo zato da promotri grad, da ga uhodi i da ga onda razori.”
4Tada dade Hanun Davidove poslanike uhvatiti, obrijati im brade do pola i skratiti im haljine za pola, sve do bokova. Tako ih otpremi.
5Kad to javiše Davidu, posla im ususret glasnike; jer su ljudi bili teško poniženi. Kralj im poruči: “Ostanite u Jerihonu dok vam opet naraste brada; onda dođite kući!”\
6Kad Amonovi sinovi uvidješe da su omrznuli Davidu, poslaše i unajmiše Aramejce od Bet Rehoba i Aramejce od Sobe, dvadeset tisuća pješaka, od kralja od Maake tisuću ljudi i dvanćst tisuća ljudi od stanovnika iz Toba.
7čim to doču David, posla Joaba sa svom vojskom samih hrabrih ratnika.
8Amonovi sinovi iziđoše i postaviše se u bojni red pred vratima. Aramejci od Sobe i Rehoba i ljudi od Toba i Maake stajali su posebno u polju.
9Kad Joab vidje da mu prijeti napad sprijeda i straga, izabra sebi odabrane Izrćlce i namjesti se prema Aramejcima.
10Ostatak vojske predade svojemu bratu Abišaju, i ovaj se namjesti prema Amoncima.
11Joab reče: “Ako Aramejci budu jači od mene, moraš mi doći u pomoć. Ako li Amonci budu jači od tebe, ja ću tebi doći u pomoć.
12Samo budi hrabar! Borimo se za svoj narod i za gradove svog Boga. Gospodin neka učini što mu se čini dobro!”
13I kad Joab s četama kojima je zapovijedao iziđe kako bi udario na Aramejce, oni pobjegoše ispred njega.
14A čim sinovi Amonovi vidješe da su Aramejci počeli bježati, pobjegoše i oni ispred Abišaja i povukoše se u grad. Nato Joab ode od Amonovih sinova i vrati se kući u Jeruzalem.
15Kad Aramejci vidješe da ih Izrćlci nadvladaše, skupiše se opet.
16Hadadezer čak dade podići Aramejce s one strane rijeke. Oni odoše u Helam. Šobab, Hadadezerov vojskovođa, bio je vrhovni zapovjednik.
17Kada to javiše Davidu, podiže on sve Izrćlce, prijeđe preko Jordana i ode u Helam. Aramejci se namjestiše protiv Davida i pobiše se s njim.
18Ali Aramejci su morali pobjeći ispred Izrćlaca. David uništi Aramejcima sedam stotina kola i četrdeset tisuća kolskih boraca. I Šobaka, njihova vojskovođu, ondje pogubi.
19Kad svi kraljevi koji su bili podložni Hadadezeru vidješe da su ih Izrćlci razbili, sklopiše mir s Izrćlcima i pokoriše im se. A Aramejci su se čuvali kako ubuduće ne bi pomagali Amoncima.