1Kratko vrijeme prije nego Gospodin uze Iliju u vihoru na nebo, ostavi Ilija s Elizejem Gilgalu.
2Ilija zamoli Elizeja: “Ostani ovdje! Gospodin me šalje u Betel.” A Elizej odvrati: “Tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam!” I tako siđoše u Betel.
3Proročki učenici, koji su živjeli u Betelu, dođoše k Elizeju i upitaše ga: “Znaš li da će Gospodin danas tvoga gospodara uzeti od tebe k sebi?” On odgovori: “Jest, znam; šutite!”\
4I još ga jednom zamoli Ilija: “Elizeju, ostani ipak ovdje! Gospodin me šalje u Jerihon.” A on odvrati: “Tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam!” I tako dođoše u Jerihon.
5Proročki učenici, koji su živjeli u Jerihonu, pristupiše k Elizeju i upitaše ga: “Znaš li da će Gospodin danas tvoga gospodara uzeti od tebe k sebi?” On odgovori: “Jest, znam; šutite!”\
6Opet ga zamoli Ilija: “Ostani ipak ovdje! Gospodin me poslao na Jordan.” A on odvrati: “Tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam!” I tako nastaviše svoj put obojica zajedno.
7Pedeset proročkih učenika išlo je s njima, ali ostadoše po strani, na nekoj udaljenosti, kad se njih dvojica zaustaviše kod Jordana.
8Ilija uze svoj plašt, smota ga i udari njim po vodi. Ona se razdijeli na obje strane te prijeđoše obojica po suhu.
9Kad su bili prijeko, reče Ilija Elizeju: “Moli samo, ako ti trebam još što učiniti prije nego budem uzet od tebe!” Elizej odgovori: “Neka dvije trećine tvog duha prijeđe na mene!”
10Onaj reče: “Tražiš veliku stvar. Ako budeš smio pribivati kad budem uzet od tebe, bit će ti tako, inače neće.”
11Dok su dalje išli razgovarajući, dođoše odjednom ognjena kola s ognjenim konjima i rastaviše ih obojicu. Ilija se odveze u vihoru put neba.
12Kad to Elizej vidje, povika glasno: “Oče moj, oče moj! Kola Izrćlova i njegovi konjanici!” Kad ga više nije vidio, uze svoje haljine i razdere ih na dvoje.
13I podiže plašt koji je bio spao s Ilije, vrati se i stupi na obalu Jordana.
14Tamo uzme plašt koji je bio spao s Ilije, udari njim po vodi i povika: “Gdje je sad Gospodin, Bog Ilijin?” I kako on udari po vodi, razdijeli se ona na obje strane, i Elizej prijeđe.
15Kad proročki učenici iz Jerihona vidješe to s druge strane, povikaše: “Duh Ilijin počinu na Elizeju!” Oni mu dođoše ususret, baciše se pred njim na zemlju ničice
16i rekoše mu: “Ovdje ima pedeset tvojih slugu, junaka. Neka oni idu i neka traže tvoga gospodara! Možda ga je odveo Duh Gospodnji i uklonio ga na kakvo brdo ili u koju dolinu.” A on odvrati: “Ne šaljite ih!”
17A kad su jednako navaljivali na nj, izjavi: “Pošaljite ih samo!” I poslaše pedeset ljudi. Oni su ga tražili tri dana, ali ga ne nađoše.
18Kad mu se vratiše? on je bio još u Jerihonu? reče im: “Nisam li vam rekao da ne idete?”
19A stanovnici grada rekoše Elizeju: “Položaj je grada doduše dobar, kako vidiš, gospodaru, ali je voda zla. Zato okolica uzrokuje pobacivanja.”
20On odgovori: “Donesite mi novu zdjelu i stavite soli u nju!” Kad su mu je bili donijeli,
21iziđe on na izvor, baci u nj sol i reče: “Ovako govori Gospodin: Ozdravljam ovu vodu. Odsad ona više ne će uzrokovati ni smrti ni pobacivanja.”
22Tako postane voda zdrava do dana današnjega, po riječi što ju je bio rekao Elizej.
23Otamo ode u Betel. Kad je išao putem, iziđoše mala djeca iz grada, i rugala su mu se i vikala mu: “Hodi, ćelavče; hodi, ćelavče!”\
24On se obazre i kad ih vidje, prokle ih u ime Gospodnje. Tada iziđoše dvije medvjedice iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece između njih.
25Otamo ode na Karmel i zatim se vrati u Samariju.