1U dvadeset i trećoj godini kraljevanja Joaša, Ahazjina sina, nad Judom, postane Joahaz, Jehuov sin, u Samariji Izrćlov kralj na sedamnćst godina.
2On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu i činio je posve iste grijehe na koje je Izrćla bio naveo Jeroboam, sin Nebatov; i ne odstupi od njih.\
3Tada se Gospodnji gnjev raspali protiv Izrćla. Dade ih za cijelo ono vrijeme u ruke Hazćla, aramejskoga kralja, i u ruke Ben Hadada, Hazćlova sina.
4A kad se Joahaz htjede pomiriti s Gospodinom, usliši ga Gospodin jer je vidio Izrćlovu nevolju, kako ih muči aramejski kralj.
5Gospodin posla Izrćlu izbavitelja, tako da se je mogao osloboditi od aramejske ruke, i da su sinovi Izrćlovi opet mogli stanovati u svojim šatorima, kao prije.
6Ipak ne odstupiše oni od grijeha Jeroboamove kuće, na koje je on bio naveo Izrćla, nego hodiše u njima. Također Ašera ostade u Samariji.
7I tako Gospodin ostavi Joahazu od ratnikâ samo pedeset konjanika, desetora kola i deset tisuća ljudi. Aramejski ih je kralj bio uništio i kao kod vršidbe u prah ih pretvorio.
8Ostala povijest Joahazova, sva njegova djela i pobjede, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.
9Kad je Joahaz bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Samariji. Njegov sin Joaš postane kralj umjesto njega.
10U godini trideset i sedmoj Joašova kraljevanja nad Judom postane Joaš, Joahazov sin, u Samariji Izrćlov kralj na šesnćst godina.
11On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i nije odstupio od grijeha Jeroboama, Nebatova sina, na koje je ovaj bio naveo Izrćla, nego je hodio u njima.
12Ostala povijest Joašova, sva njegova djela i pobjede, i kako je ratovao s Amasjom, kraljem Judinim, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.
13Kad je Joaš bio počinuo kod svojih otaca, i Jeroboam se bio uspeo na njegovo prijestolje, bio je Joaš pokopan u Samariji kod Izrćlovih kraljeva.
14Kad je Elizej bolovao od bolesti, od koje je trebao umrijeti, dođe k njemu Joaš, Izrćlov kralj, zaplaka pred njim i povika: “Oče moj, oče moj! Kola Izrćlova i njegovi konjanici!”
15Elizej mu reče: “Donesi luk i strijele!” On donese sebi luk i strijele.
16Tada reče Izrćlovu kralju: “Stavi svoju ruku na luk!” On stavi ruku svoju, a Elizej stavi svoje ruke na kraljeve
17i reče: “Otvori prozor prema istoku!” Kad ga je bio otvorio, reče mu Elizej: “Odapni strijelu!” I on odapne strijelu, a Elizej mu reče: “Strijela je to pobjednička od Gospodina, strijela protiv Arama. Ti ćeš Aramejce kod Afeka pobiti i uništiti!”
18Tada nastavi: “Uzmi strijele!” On ih uze. Onda reče Izrćlovu kralju: “Udari u zemlju!” On udari tri puta, pa stane.
19Ali se razljuti na nj čovjek Božji i reče: “Ti bi trebao udariti pet ili šest puta, tada bi pobio i uništio Aramejce. A ovako ćeš Aramejce samo tri puta pobijediti.”
20Zatim umre Elizej, i pokopaše ga. A obično bi čete moapske početkom godine navaljivale na zemlju.
21Kad jednom upravo htjedoše pokopati nekoga čovjeka i ugledaše jednu takvu četu, baciše čovjeka u Elizejev grob i odoše otamo. Ali kad se čovjek dotače Elizejevih kostiju, dođe u njega život, i on ustade na noge.
22Hazćl, aramejski kralj, mučio je Izrćlce dok je Joahaz živio.
23Ali im Gospodin iskaza milost, smilova im se i pogleda opet na njih zbog svojega saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. On ih ne htjede uništiti i ne odbaci ih od svojega lica do sada.
24I kad je Hazćl, aramejski kralj, bio umro i njegov sin Ben Hadad postao umjesto njega kralj,
25oduze opet Joaš, Joahazov sin, Ben Hadadu, Hazćlovu sinu, gradove koje je ovaj bio u boju oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga razbi tri puta i tako je opet dobio natrag izrćlske gradove.