1Bilo je Amasji dvadeset i pet godina kad je postao kralj. Vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegova mati zvala se Joadana, iz Jeruzalema.
2On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, ali ne u punoj vjernosti.
3čim je imao čvrsto u rukama kraljevsku vlast, dade poubijati dvorane koji su bili ubili njegova kraljevskog oca.
4Sinove im ne dade ipak ubiti po zapovijedi koja stoji zapisana u knjizi Mojsijeva zakona, gdje zapovijeda Gospodin: “Oci neka se ne pogube zbog svoje djece, niti djeca zbog svojih otaca, nego svaki neka se pogubi samo zbog svojega vlastitog prekršaja!”
5Poslije toga podiže Amasja Judejce i dade da se od svega Jude i Benjamina poredaju po obiteljima, tisućnicima i stotnicima. Kad ih izbroji od dvadeset godina naviše, nađe da ih je bilo trista tisuća izabranih ratnika, koji su nosili koplje i štit.
6Još unajmi iz Izrćla sto tisuća valjanih ratnika za sto talenata srebra.
7Ali mu dođe jedan čovjek Božji i reče: “Kralju, neka ne ide s tobom izrćlska vojska, jer Gospodin nije s Izrćlom niti s Efrajimovim sinovima.
8Idi sam odvažno i hrabro u boj! Inače bi te Bog mogao oboriti pred neprijateljem. Jer Bog ima moć da da pobjedu i da obori.”
9Amasja upita čovjeka Božjega: “A što će onda biti od sto talenata što sam ih dao izrćlskoj vojsci?” čovjek Božji odgovori: “Gospodin ti može dati puno više od toga.”
10I Amasja odvoji četu Efrajimovih sinova od svoje vojske da bi se vratili kući. Oni se vrlo razljutiše na Judejce i vratiše se kući s velikim gnjevom.
11A Amasja povede hrabro svoj narod u boj i ode u Slanu dolinu. Ondje pobije deset tisuća Seirovih sinova.
12A deset tisuća drugih zarobiše Judejci žive. Odvedoše ih navrh jedne stijene i pobacaše ih s vrha stijene, tako da se svi razmrskaše.
13A vojnici što ih je Amasja poslao natrag i što nisu smjeli poći s njim u boj upadoše od Samarije do Bet Horona u Judine gradove, pobiše u njima tri tisuće ljudi i zaplijeniše velik plijen.
14Kad se Amasja iza pobjede nad Edomcima bio vratio kući, donese sa sobom idolske likove Seirovih sinova, postavi ih sebi za bogove, i klanjao im se i prinosio im žrtve.
15Tada se raspali Gospodnji gnjev na Amasju i on posla k njemu proroka koji mu reče: “Zašto služiš bogovima toga naroda, koji nisu mogli izbaviti svojega vlastitog naroda iz tvoje ruke?”
16Kad mu je on tako govorio, odvrati mu ovaj: “Jesmo li te postavili kralju za savjetnika? Prestani! Zar da te se isprebija?” Prorok prestade, ali još reče: “Sad znam da te Bog naumio upropastiti, jer si tako radio i ne ćeš poslušati moj savjet.”
17Nakon što se Amasja, Judin kralj, bio posavjetovao, posla poslanike k Joašu, Joahazovu sinu, Jehuovu unuku, Izrćlovu kralju, i pozva: “Dođi da se ogledamo!”
18A Joaš, Izrćlov kralj, dade Amasji, Judinu kralju, odgovoriti: “Trn na Libanonu posla jednom k cedru na Libanonu i zatraži: Daj svoju kćer mojemu sinu za ženu! Ali zvijer na Libanonu pretrča preko trna i zgazi ga.
19Tako radiš ti. Jer si pobio Edomce, postao si obijestan i žeđaš slavu. Ostani ipak kod kuće! Zašto da izazivaš nesreću i da padneš, ti i Juda s tobom?”
20Kako Amasja ne htjede poslušati? jer je bilo od Boga tako dopušteno da ih da u ruke neprijatelju, budući da su služili edomskim bogovima?
21podiže se Joaš, kralj Izrćlov, i ogledaše se on i Judin kralj Amasja kod Judina Bet Šemeša.
22Izrćl razbi Judu te pobjegoše svi svojoj kući.
23A Amasju, Judina kralja, sina Joašova, Joahazova unuka, uhvati Joaš, Izrćlov kralj, kod Bet Šemeša i odvede ga u Jeruzalem. Tada obori jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do vrata na uglu u prostoru od četiri stotine lakata.
24Uze sve zlato i srebro i sve posuđe što se nađe u Božjem Hramu kod Obed Edoma, i blago kraljevske palače, usto taoce, pa se vrati u Samariju.
25Amasja, Joašov sin, Judin kralj, živio je nakon smrti Joaša, Joahazova sina, Izrćlova kralja, još petnćst godina.
26Ostala Amasjina povijest, prijašnja i kasnija, zapisana je u knjizi povijesti Judinih i Izrćlovih kraljeva.
27Od vremena kad je Amasja bio otpao od Gospodina, postojala je u Jeruzalemu urota protiv njega. Kad pobježe u Lakiš, poslaše za njim ljude i dadoše ga tamo ubiti.
28Prenesoše ga na konjima i pokopaše ga u Judinu gradu kod njegovih otaca.