1Na Azarju, Odedova sina, dođe duh Božji.
2On ode k Asi i reče mu: “čujte me, Aso, i cijela Judo i Benjamine! Gospodin je s vama ako ste vi s njim. Ako ga tražite, naći ćete ga. Ako li ga ostavite, i on će vas ostaviti.
3Dugo je Izrćl bio bez pravoga Boga, bez svećenikâ koji su o njemu poučavali, i bez zakona.
4A tada se u svojoj nevolji obrati Gospodinu, Bogu Izrćlovu, i kad su ga tražili, nađoše ga.
5U ono vrijeme nije bilo sigurnosti za one koji odlaze, i za one koji dolaze, nego je među svim stanovnicima zemalja vladao velik nemir.
6Jedan je narod bio u svađi s drugim, i jedan grad s drugim; jer ih je Bog uplašio svakojakim nevoljama.\
7Budite hrabri i ne dajte da vam klonu ruke; jer će vaš trud naći svoju plaću!” \
8Kad je Asa čuo te riječi i proročanstvo proroka Azarje, Odedova sina, ohrabri se i istrijebi bogove iz sve Judine i Benjaminove zemlje i iz gradova koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori, obnovi Gospodnji žrtvenik koji je stajao pred Gospodnjim trijemom.
9Tada sabra sve Judino i Benjaminovo pleme i one od Efrajima, Manašea i Šimuna, koji su kod njih boravili kao stranci. Iz Izrćla je, naime, bilo veoma mnogo onih koji su prebjegli k njemu kad vidješe da je s njim bio Gospodin, njegov Bog.
10Oni se skupiše u Jeruzalemu u trećem mjesecu petnćste godine kraljevanja Asina
11i u onaj dan zaklaše Gospodinu, od plijena koji su bili donijeli kući, sedam stotina volova i sedam tisuća ovaca.
12Tada učiniše (obnoviše) zavjet da će služiti Gospodinu, Bogu svojih otaca, svim srcem i svom dušom.
13A tko ne će služiti Gospodinu, Izrćlovu Bogu, taj neka se pogubi, bio ugledan ili malen, bio muškarac ili žena!
14Vikom i klicanjem, uz trube i rogove, zakleše se Gospodinu,
15i radovao se sav Juda toj zakletvi, jer su se bili zakleli svim srcem, i tražili su Gospodina iskrenom voljom. I nađoše ga, i on im da mir svuda uokolo.
16Kralj Asa čak svrgnu svoju majku Maaku s njezina mjesta, jer je bila Ašeri podigla idolski lik. Asa obori njezina idola, izlomi ga i sažeže u kidronskoj dolini.
17Ali uzvisine nisu bile oborene u Izrćlu. Ipak ostade Asa vjeran dok je god živio.
18Također, dade unijeti u Božji Hram posvetne darove svojega oca i svoje vlastite posvetne darove; srebro, zlato i posude.\
19Sve do trideset pete godine Asina kraljevanja nije više bilo rata.