2 Samuel 7
1 Kad se kralj bio uselio u svoju palaču i Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih okolnih neprijatelja,
2 reče kralj proroku Natanu: “Evo, ja stojim u palači od cedra, a kovčeg Božji stoji pod šatorskim pokrovom.”
3 Natan odgovori kralju: “Izvedi sve što ti je u srcu! Jer je Gospodin s tobom.”
4 Ali još iste noći dođe riječ Gospodnja Natanu:
5 ”Idi i reci mojemu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Zar mi hoćeš graditi palaču da u njoj stanujem?
6 A ja nisam nikada stanovao u palači od vremena kad izvedoh sinove Izrćlove iz Egipta do današnjega dana. Štoviše, okolo sam putovao i stanovao u šatoru.
7 Jesam li, dok sam među svim Izrćlcima okolo hodio, nekom od Izrćlovih sudaca kojima zapovjedih da pasu moj narod Izrćla, ikada rekao: Zašto mi ne sagradiste palaču od cedra?
8 Zato reci sada mojemu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin nad vojskama: Ja te uzeh s paše iza stada, da budeš knez mom narodu Izrćlu.
9 Bio sam s tobom kod svega što si poduzimao, i uništio sam ispred tebe sve tvoje neprijatelje. Ja ću ti steći veliko ime, kakvo ga imaju samo najveći na zemlji.
10 Ja ću odrediti mjesto svom narodu Izrćlu i tamo ga postaviti, da mirno stanuje na svom mjestu i da se više ne uznemiruje. Silnici ga ne će više mučiti kao prije,
11 od onoga vremena kad postavih suce nad svojim narodom Izrćlom. Ja ću ti pribaviti mir pred tvojim neprijateljima. Gospodin ti javlja da će ti Gospodin sagraditi kuću.
12 Kad se navrše tvoji dani i počineš kod svojih otaca, odredit ću tvojega tjelesnog sina tvojim nasljednikom i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.
13 On će sagraditi kuću mome imenu, i ja ću učvrstiti njegovo kraljevsko prijestolje za sva vremena.
14 Ja ću mu biti otac, on neka mi bude sin! Ogriješi li se, kaznit ću ga ljudskim prutom i udarcima, kako ih zadaju ljudi.
15 Ali moja se naklonost ne će nikada odvratiti od njega, kao što sam je uklonio od Šaula, kojega uklonih od tebe.
16 Tvoja kuća i tvoje kraljevstvo stajat će pred tobom dovijeka. Tvoje će prijestolje stajati tvrdo dovijeka!”
17 Kad je Natan, nakon svih tih riječi i te objave govorio s Davidom,
18 on, kralj David, pade pred Gospodinom i pomoli se: “Tko sam ja, svemogući Gospodine? Što je moja kuća da si me dovle doveo?
19 I nije ti to još bilo dosta, svemogući Gospodine! Ti si čak kući svojega sluge dao obećanje za daleka vremena. Ti si postupao sa mnom kao s velikim čovjekom, svemogući Gospodine!
20 Što da ti još David kaže? Ta ti znaš svojega slugu, svemogući Gospodine!
21 Radi svoje riječi i po svom srcu učinio si sve to veliko i svojemu sluzi dao objavu.
22 Zato si tako velik, Gospodine i Bože! Nitko ti nije jednak. Osim tebe nema Boga po svemu što čusmo.
23 Gdje je narod na zemlji kao tvoj narod Izrćl zbog kojega je Bog došao, da ga kao narod sebi iskupi, da mu steče ime, da za nas izvede velika i čudesna djela, da ispred tvojega naroda, što si ga izbavio iz Egipta, protjera narode i njihove bogove?
24 Ti si sebi odredio svoj narod Izrćla za sva vremena kao narod, i ti si, Gospodine, postao njihov Bog.
25 Pa daj, Gospodine i Bože, da se obećanje što si ga dao svom sluzi i njegovoj kući ispuni za sva vremena, i učini što si rekao!
26 Tada će biti tvoje ime veliko dovijeka, i govorit će se: Gospodin nad vojskama jest Bog Izrćlov, i kuća tvojega sluge Davida stajat će pred tobom.
27 Jer si ti Gospodin nad vojskama, Bog Izrćlov, objavio svom sluzi: Sagradit ću ti kuće. Zato se tvoj sluga usudio da ti upravi ovu molitvu.
28 Tako, svemogući Gospodine, ti si Bog, i riječi su tvoje istina. Kad si svojemu sluzi dao to sjajno obećanje,
29 budi dakle voljan i blagoslovi kuću svojega sluge da postoji pred tobom dovijeka! Jer ti si, svemogući Gospodine, to obećao. Pa neka tvojim blagoslovom bude blagoslovljena kuća tvojega sluge dovijeka!”