2 Samuel 21
1 Jedanput u danima Davidovim vladala je glad tri godine, iz godine u godinu. I David upita Gospodina. “Na Šaulu i njegovoj kući leži krvna krivnja”, odgovori Gospodin, “jer je pogubio Gibeonce.”
2 Tada kralj dozva Gibeonce i upita ih. Gibeonci ne pripadaju Izrćlcima, nego ostacima Amorejaca. Premda su im se Izrćlci bili obvezali zakletvom, tražio je Šaul, u svojoj revnosti za Izrćlce i Judejce, da ih se uništi.
3 David dakle upita Gibeonce: “Što da vam učinim? čime da vas namirim? Blagoslovite ipak baštinu Gospodnju!”
4 Gibeonci mu odgovoriše: “Ne tražimo ni srebra ni zlata od Šaula i njegove kuće. Niti nam je do toga da itko bude pogubljen u Izrćlu.” On ih upita: “Pa što hoćete? Učinit ću vam.”
5 Oni odvratiše kralju: “čovjek koji nas je zatirao i za tim išao da nas iskorijeni, da nas ne bude nigdje u području Izrćlovu,
6 od njegovih sinova neka nam se da sedam ljudi. Mi ćemo ih pred Gospodinom, u Gibeonu, objesiti na gori Gospodnjoj.” Kralj obeća: “Dat ću vam ih.”
7 Ali Meribaala, sina Jonatana, sina Šaulova, poštedje kralj zbog zakletve pred Gospodinom, koja je bila među njima, Davidom i Jonatanom, Šaulovim sinom.
8 I uze kralj oba sina, koje Šaulu rodi Rispa, Ajina kći, Armonija i Meribaala, i pet sinova koje Meraba, Šaulova kći, rodi Adrielu, sinu Barzilaja iz Mehole.
9 Njih dade Gibeoncima, a oni ih objesiše na gori pred Gospodinom. Tako sedmorica pogiboše u isto vrijeme. U prvim danima žetve, u početku ječmene žetve, umriješe.
10 Tada uze Rispa, Ajina kći, crnu haljinu i sebi je prostre po stijeni kao postelju od početka žetve, dok ne padne na mrtva tjelesa dažd s neba. Tako spriječi da padaju na njih po danu nebeske ptice, a po noći poljske zvijeri.
11 I kad javiše Davidu što učini Šaulova priležnica Rispa, Ajina kći,
12 dade David donijeti kosti Šaulove i njegova sina Jonatana građanima grada Jabeša u Gileadu. Oni su ih bili potajno uzeli iz Bet Šana, gdje ih objesiše Filistejci, kad Filistejci potukoše Šaula na Gilboi.
13 Otamo on dade donijeti kosti Šaula i njegova sina Jonatana. Uz njih staviše kosti obješenih
14 i pokopaše kosti Šaula i njegova sina Jonatana u grob njegova oca Kiša u Seli, u Benjaminovoj zemlji. Nakon što učiniše sve kako je kralj bio naredio, smilova se Bog zemlji.
15 I nasta opet rat između Filistejaca i Izrćlaca. David ode sa svojim ljudima i borio se je s Filistejcima. I jer je David pritom posustao,
16 mogao ga je uhvatiti Išibenob, koji je bio od roda divova. U njegovu koplju bilo je trista šekela mjedi. Bio je opasan novim mačem. Kad je htio ubiti Davida,
17 dođe Davidu u pomoć Abišaj, Sarvijin sin, i ubi Filistejca. Tada ga zakleše Davidovi ljudi: “Ne smiješ više izlaziti s nama u boj, da ne ugasiš svjetiljku Izrćlovu!”
18 Potom nasta opet u Gobu rat s Filistejcima. Tada Hušanin Sibkaj ubije Sipaja, koji je bio također od roda divova.
19 Kad onda opet kod Gobe nasta rat s Filistejcima, ubi Elhanan, sin Jaira iz Betlehema, Golijata iz Gata, kojemu je koplje bilo kao vratilo.
20 I opet nasta rat kod Gata. Tamo je bio jedan čovjek gorostas, koji je imao po šest prstiju na rukama i po šest prstiju na nogama, ukupno dvadeset i četiri. I on je bio od roda divova.
21 Kad je on pogrdio Izrćlce, ubio ga je Jonatan, sin Šimeja, Davidova brata.
22 Ta su četvorica vukla lozu od roda divova u Gatu i padoše od ruke Davidove i njegovih ljudi.