2 Samuel 19
1 Kralj zadrhta i ode plačući u gornju sobu iznad vrata. Idući, jadikovao je: “Sine moj, Abšalome! Sine moj! Sine moj, Abšalome! Ah, da sam ja umro mjesto tebe! O Abšalome, sine moj, sine moj!”
2 Javiše Joabu da kralj plače i jadikuje za Abšalomom.
3 Tako se pobjeda onoga dana pretvori u žalost za svu vojsku, jer je narod onoga dana saznao da kralj tuguje za svojim sinom.
4 Zato vojska uđe u grad kradom, kao što se iskrade vojska koja se stidi jer je pobjegla iz bitke.
5 Kralj pokri svoje lice. “Sine moj, Abšalome,” jadikovao je iza glasa, “sine moj, Abšalome, sine moj!”
6 Tada dođe Joab kralju u kuću i reče: “Izgrdio si danas sve svoje sluge, a oni danas spasiše život tebi, tvojim sinovima i kćerima, tvojim ženama i priležnicama.
7 Iskazao si ljubav onima koji te mrze, a mržnju onima koji te ljube. Jer pokazuješ, eto, danas da tebi ništa nisu vojskovođe i ljudi. Jest, sada znam da bi ti bilo pravo kad bi Abšalom još bio živ, a mi svi drugi kad bismo danas pali.
8 Ali ustani sada, iziđi van i progovori ljubazno svojim ljudima! Jer kunem ti se Gospodinom: Ako ne iziđeš, ne će ni jedan ostati kod tebe ove noći. To će biti gore za tebe nego sva zla što su te snalazila od tvoje mladosti do sada.”
9 Tada ustade kralj i sjedne na vratima. Kad javiše vojsci: “Evo, sjedi kralj na vratima,” dođoše svi ljudi pred kralja. A Izrćlci su bili pobjegli, svaki svojoj kući.
10 I sav se narod stane svađati. Po svim plemenima Izrćlovim govorilo se: “Kralj nas je oslobodio iz ruku naših neprijatelja i izbavio nas iz filistejskih ruku; a ipak je morao bježati iz zemlje pred Abšalomom.\
11 A Abšalom, kojega smo bili pomazali za kralja, pade u boju. Zašto još oklijevate, i ne dovedete natrag kralja?”
12 Nato kralj David posla k svećenicima Sadoku i Ebjataru i poruči im: “Upitajte starješine Judine: Zašto da vi budete posljednji koji će natrag dovesti kralja u njegovu kuću? Što se je govorilo po svemu Izrćlu, bilo je naime došlo do kralja u njegovu kuću.
13 Vi ste moja braća, vi ste od mojega mesa i kosti. Zašto da budete posljednji koji će natrag dovesti kralja?
14 Recite Amasi: Ti si ipak od mojega mesa i kosti. Tako i tako neka mi učini Bog ako mi ne budeš vrhovni vojskovođa dok si živ, umjesto Joaba!”
15 Tako je pridobio srca svih ljudi od Judina roda, pa oni jednodušno zamoliše kralja: “Vrati se sa svim svojim ljudima!”
16 Tako se kralj vrati i stiže na Jordan. Judeji su bili došli u Gilgal ususret kralju, da prevedu kralja preko Jordana.
17 I Benjaminovac Šimej, sin Gerin, iz Bahurima, bio je pohitao s Judejima ususret kralju Davidu.
18 I s njim tisuću ljudi iz Benjaminova roda. I Siba, upravitelj Šaulove kuće, bio je došao kralju na Jordan s petnćst svojih sinova i dvadeset slugu.
19 Kad prijeđe lađom, da preveze kraljevsku obitelj i da mu stoji na službi, baci se Šimej, sin Gerin, pred kraljem ničice, kad je kralj htio prijeći Jordan.
20 On zamoli kralja: “Neka mi moj gospodar ne upiše u krivnju i neka se više ne spominje pakosti koju je počinio njegov sluga u onaj dan kad je moj gospodar, kralj, izlazio iz Jeruzalema. Neka mi kralj to ne pamti!
21 Jer tvoj sluga zna da se je ogriješio. Ali, kako vidiš, danas sam prvi iz sve Josipove kuće došao ususret svojemu gospodaru, kralju.”
22 Tada povika Abišaj, sin Sarvijin: “Šimej neka umre, jer je psovao Gospodnjega pomazanika!”
23 A David odvrati: “Što ja imam s vama, Sarvijini sinovi? Vi ste mi danas napasnici. Zar da danas pogine netko u Izrćlu, kad znam da sam danas opet kralj nad Izrćlom?”
24 Tada reče kralj Šimeju: “Ne ćeš poginuti!” I kralj mu se zakune.
25 I Meribaal, Šaulov unuk, dođe ususret kralju. On nije bio njegovao svojih nogu, nije uređivao brade, niti je svoje haljine prao od onoga dana kad je bio otišao kralj, sve do dana kad se je opet vratio zdrav.
26 I kad on dođe u Jeruzalem ususret kralju, upita ga kralj: “Meribaale, zašto nisi pošao sa mnom?”
27 On odgovori: “Moj gospodaru i kralju! Prevario me moj sluga. Jer tvoj je sluga sebi dao osedlati magarca, da odjaše tamo i pođe s kraljem. Jer je tvoj sluga hrom.
28 Ali on ocrni tvojega slugu kod mojega gospodara, kralja. No moj je gospodar, kralj, kao anđeo Božji. Zato čini što ti se čini dobro!
29 Premda sva kuća mojega oca nije imala ništa drugo očekivati od mojega gospodara i kralja nego smrt, ipak si ti uzeo svojega slugu među svoje drugove za stolom. Pa kakvo još imam pravo i kakav zahtjev kod kralja?”
30 Kralj mu odgovori: “čemu tolike riječi? Određujem: Ti i Siba podijelite imanje!”
31 A Meribaal reče kralju: “Neka uzme sve kad se je moj gospodar i kralj vratio kući čitav i zdrav!”
32 I Barzilaj od Gileada bio je došao iz Rogelima i pošao s kraljem na Jordan, da ga prati preko Jordana.
33 Barzilaj je bio vrlo star, čovjek od osamdeset godina. On je bio kralja hranio za njegova boravka u Mahanajimu, jer je bio vrlo imućan.
34 I kralj reče Barzilaju: “Hajde sa mnom! Ja ću se u Jeruzalemu brinuti za tvoje uzdržavanje.”
35 Ali Barzilaj odvrati kralju: “Kako ću dugo još živjeti da idem s kraljem u Jeruzalem?
36 Ima mi sada osamdeset godina. Pa mogu li još razlikovati dobro i zlo? Može li tvoj sluga okusom raspoznati što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevača i pjevačica? Zašto da tvoj sluga još padne na teret svojemu gospodaru i kralju?
37 Samo komadić bi htio tvoj sluga proći s kraljem preko Jordana. Zašto da mi kralj odmah tako naplati?
38 Pusti da se tvoj sluga vrati kući, da umrem u svojem rodnom gradu kod groba svojega oca i majke! Ali evo, tu je tvoj sluga Kimham; on neka ide s mojim gospodarom, kraljem! Učini njemu što smatraš da je dobro!” \
39 Kralj odgovori: “Neka ide sa mnom Kimham! Ja ću mu učiniti što je tebi drago, i tebi ću ispuniti svaku želju.”
40 Potom prijeđe sav narod preko Jordana. I kralj prijeđe. Kralj onda poljubi Barzilaja i rastade se s njim. Nato se on vrati u svoje mjesto.
41 Kralj ode dalje u Galgalu, a Kimham ga je pratio. Sva vojska Judina i polovina ratnika Izrćlovih bila je dopratila kralja.
42 I dođoše svi Izrćlci kralju i upitaše ga: “Zašto te odvedoše naša braća, Judeji, i prevedoše te preko Jordana s tvojom obitelji i s cijelom okolinom Davidovom?”
43 Svi Judeji odgovoriše Izrćlcima: “Kralj je ipak u srodstvu s nama. Zašto se tako ljutite zbog toga? Jesmo li možda živjeli o kraljevu trošku? Pa jesmo li ga ugrabili?”
44 Ali Izrćlci odvratiše Judejima: “Mi imamo deset dijelova od kralju. I mi smo prema vama prvorođenci. Zašto nas zapostaviste? Nije li najprije na našoj strani iskazana želja da dovedemo svojega kralja?” Ali odgovor Judeja bio je još žešći od govora Izrćlaca.