2 Samuel 17
1 Nato predloži Ahitofel Abšalomu: “Želim odabrati sebi dvanćst tisuća ljudi, da još ove noći krenem u potjeru za Davidom.
2 Ja ću ga stići, jer je posve izmoren, i uplašit ću ga. Sva vojska što je s njim podleći će, i ja mogu ubiti samoga kralja.
3 Tada ću dovesti svu vojsku k tebi. Kad se svi ratnici, kao što želiš, vrate, zavladat će mir u svemu narodu.”
4 Taj se savjet svidje Abšalomu i svim Izrćlovim glavarima.
5 Ipak Abšalom zapovjedi: “Neka se još dozove Arčanin Hušaj! Da čujemo što će on reći.”
6 Kad dođe Hušaj k Abšalomu, priopći mu Abšalom: “Tako je savjetovao Ahitofel. Trebamo li izvesti njegov prijedlog? Ako ne trebamo, govori ti!”
7 A Hušaj odgovori Abšalomu: “Savjet koji je dao Ahitofel, nije ovaj put dobar.”
8 I Hušaj nastavi: “Ti znaš da su junaci, tvoj otac i njegovi ratnici, puni ljute srčanosti kao medvjedica u polju kad joj otmu medvjediće. Usto je tvoj otac bojovnik koji s ljudima ne drži noćnoga sna.
9 On se je sada sigurno sakrio u kakvu jamu ili gdje drugdje. Pa ako odmah u početku neki padnu i ljudi to čuju, kazat će: Pristaše Abšalomove su poraženi.
10 Onda će i najhrabriji, koji imaju srce kao lav, izgubiti srčanost. Jer sav Izrćl zna da je tvoj otac junak i da su hrabri ljudi njegovi pratioci.
11 Zato ja savjetujem: Daj skupi k sebi sav narod Izrćlov od Dana do Beer Šebe, da ih bude kao pijeska na moru, pa ti osobno s njima pođi u boj!
12 Kad ga onda zateknemo na mjestu gdje se upravo nalazi, mi ćemo ga napasti kao što rosa pada na zemlju, i od njega i svih ljudi što su s njim ne će ostati ni jedan.
13 Povuče li se u koji grad, sav će Izrćl opasati užetima taj grad, pa ćemo ga svući u dolinu, da se više ni kamenčić ondje ne nađe.”
14 Tada izjaviše Abšalom i svi Izrćlci: “Savjet Arčanina Hušaja bolji je nego savjet Ahitofelov.” Gospodin je naime bio tako odredio da je dobri savjet Ahitofelov bio zabačen, jer je Gospodin htio navući zlo na Abšaloma.
15 Hušaj dojavi svećenicima Sadoku i Ebjataru: “Tako i tako savjetova Ahitofel Abšalomu i Izrćlovim starješinama. A ja savjetovah tako i tako.
16 Sad pošaljite brže Davidu ovaj glas: Ne noći više kod gazova u pustinji, nego prijeđi prijeko! Inače, dostiže pogibija kralja i sve ljude što su s njim.”
17 Jonatan i Ahimaas stajali su spremni kod studenca Rogela. Jedna sluškinja dođe tamo i donese im vijest. Oni su tad imali odnijeti glas kralju Davidu; jer se nisu smjeli pokazati ni ući u grad.\
18 Ali ih vidje jedan dječak i javi to Abšalomu. Tada oni obojica brže pobjegoše u kuću jednoga čovjeka u Bahurimu. On je imao studenac u svom dvorištu, u koji se oni spustiše.
19 Žena uze pokrivač i razastre ga povrh studenca. Iznad toga razasu tučenog žita, tako da se nije moglo ništa opaziti.
20 Kad Abšalomovi ljudi dođoše k ženi u kuću, upitaše je: “Gdje su Ahimaas i Jonatan?” Žena im odgovori: “Otišli su k vodi.” Oni su tražili, a ne nađoše ništa i vratiše se natrag u Jeruzalem.
21 čim su bili otišli, iziđoše oni iz studenca, odoše i javiše kralju Davidu. Rekoše Davidu: “Ustanite! Prijeđite brže preko vode! Jer je tako i tako savjetovao Ahitofel protiv vas.”
22 Odmah ustade David sa svim ljudima što su bili s njim i prijeđe preko Jordana. Kad je jutro osvanulo, bili su svi do posljednjeg čovjeka prešli preko Jordana.
23 Kad vidje Ahitofel da nije učinjeno kako je on savjetovao, osedla magarca i zaputi se kući u svoj grad. Nakon što je bio obišao svoju kuću, objesi se. Tako on umre. Bi pokopan u grobu svog oca.
24 David je već bio stigao u Mahanajim kad Abšalom sa svim Izrćlcima što su bili s njim prijeđe preko Jordana.
25 Na mjesto Joabovo bio je Abšalom postavio Amasu za vrhovnog zapovjednika nad vojskom. Amasa je bio sin nekoga Izrćlca koji se zvao Jitra. Ovaj je imao odnose s Abigajilom, Jišajevom kćerju, sestrom Sarvije, Joabove majke.
26 Izrćlci se pod Abšalomom utaboriše u zemlji Gileadu.
27 Kad David dođe u Mahanajim, donesoše mu Šobi, Nahašev sin iz amonskoga grada Rabe, i Makir, Amielov sin iz Lo Debara, i Gileadovac Barzilaj iz Rogelima
28 posteljâ, lonaca, zemljanih posuda, pšenice, ječma, brašna, tučenog žita, boba, leće, prženih zrna,
29 meda, mlijeka, ovaca i kravljega sira. Oni ponudiše Davidu i njegovim ljudima da to jedu. Jer su mislili: Ljudi su u pustinji ogladnjeli, umorili se i ožednjeli.