2 Samuel 14
1 Kad Joab, Sarvijin sin, opazi da se je srce kraljevo opet obratilo k Abšalomu,
2 posla Joab u Tekou i dade otamo dozvati lukavu ženu. On je zamoli: “Napravi se, kao da si u žalosti, odjeni žalobne haljine i nemoj se namazati uljem, nego se ponašaj kao žena koja odavna žali za mrtvim!
3 Odi tako kralju i govori mu tako i tako!” I Joab stavi riječi u njezina usta.
4 Žena Tekoanka ode kralju, baci se na zemlju ničice na svoje lice, pokloni mu se i zamoli: “Pomozi, kralju!”
5 Kad je kralj upita: “Što želiš?”, ona odgovori: “Ah, udovica sam, umro mi je muž.
6 Tvoja je sluškinja imala dva sina. Posvađaše se u polju. Nikoga nije bilo da ih rastavi pa jedan udari drugoga i ubije ga.
7 Sada se digla sva obitelj na tvoju sluškinju i zahtijeva: Daj bratoubojicu, da ga pogubimo za život njegova brata, kojega je ubio, i da tako istrijebimo nasljednika! Tako hoće ugasiti iskru koja mi je ostala, i mojemu mužu, da ne ostane ni imena ni potomstva zemlji.”
8 Kralj reče: “Idi kući! Ja ću zapovjediti za te.”
9 A žena Tekoanka odvrati kralju: “Na meni, moj gospodaru i kralju, i na mojoj obitelji leži krivnja. Kralja i njegovo prijestolje ne pogađa odgovornost.”
10 Nato odgovori kralj: “Ako tko nešto od tebe želi, dovedi ga k meni! Ne će te se više dotaći!”
11 Ona nastavi: “Neka se zakune kralj pred Gospodinom, svojim Bogom, da krvni osvetnik ne će počiniti zlo i da ne će ubiti mojega sina!” On obeća: “Tako živ bio Gospodin! Tvojemu sinu ne će ni jedna dlaka pasti s glave.”
12 A žena zamoli: “Smije li tvoja sluškinja još jednu riječ uputiti gospodaru kralju?” On reče: “Govori!”
13 Tada reče žena: “Zašto snuješ isto protiv naroda Božjega? Kad je kralj tako govorio, onda kao da je kriv što ne pušta da se vrati njegov prognani sin.
14 Jer mi moramo doduše umrijeti i bit ćemo kao voda što se prolije na zemlju i više se ne može skupiti. Ali Bog ne grabi dušu, nego ozbiljno pomišlja o tome da prognani ne ostane od njega prognan.
15 Razlog zbog kojega dođoh da to kažem gospodaru kralju, bio je taj što me uplašiše ljudi. Zato pomisli tvoja sluškinja: Moram ipak jednom govoriti s kraljem. Možda kralj ispuni molbu svoje sluškinje,
16 jer će kralj poslušati mene i izbaviti svoju sluškinju iz ruke čovjeka koji hoće mene i mog sina istrijebiti iz nasljedstva Božjega.
17 Zato pomisli tvoja sluškinja: Riječ mojega gospodara i kralja bit će mi na umirenje, jer je moj gospodar i kralj kao anđeo Božji, ta sluša dobro i zlo. Gospodin, Bog tvoj, neka bude s tobom!”
18 Nato kralj odvrati ženi: “Nemoj tajiti od mene ono što ću te pitati!” Žena zamoli: “Moj gospodar i kralj neka samo govori!”
19 Tada upita kralj: “Da nije ruka Joabova u igri u vezi s ovom stvari?” Žena odgovori: “Tako živ bio, moj gospodaru i kralju, ne može se ni nadesno ni nalijevo od svega što kaza moj gospodar i kralj! Jest, tvoj sluga Joab zapovjedio mi je. On je tvojoj sluškinji stavio u usta sve ove riječi.
20 Da stvari da drugo lice, sluga je tvoj Joab tako učinio. Ali je moj gospodar tako mudar kao anđeo Božji. On zna sve što biva na zemlji.”
21 Potom reče kralj Joabu: “Pa eto, ispunjavam tvoju molbu. Idi i dovedi mladića, Abšaloma!”
22 Joab se baci licem na zemlju, pokloni se i čestita kralju. Tada povika Joab: “Danas je tvoj sluga vidio da je kod tebe, moj gospodaru i kralju, u milosti, jer je kralj ispunio molbu svojega sluge.”
23 Joab se podiže, ode u Gešur i dovede natrag u Jeruzalem Abšaloma.
24 A kralj zapovjedi: “Neka ide u svoj stan i neka mi ne dolazi na oči!” I povuče se Abšalom u svoj stan i ne pojavi se nikada pred kraljem.
25 U svemu Izrćlu nije bilo čovjeka kojega su zbog njegove ljepote toliko hvalili kao Abšaloma. Od pete do tjemena nije bilo na njemu mane.
26 Kad bi sebi dao odrezati kosu? a dao bi je odrezati poslije svake godine; postala bi mu naime previše teška tako da ju je morao dati odrezati? bila je njegova kosa na glavi dvjesta šekela po kraljevskoj težini.\
27 Tri se sina rodiše Abšalomu i jedna kći po imenu Tamara. Ona je bila vrlo lijepa žena.
28 Abšalom proboravi dvije godine u Jeruzalemu, a da ne vidje kraljeva lica.
29 Tada posla Abšalom po Joaba, da ga pošalje kralju. Ali on ne htjede poći k njemu. Kad posla po drugi put, ne htjede opet doći.
30 I Abšalom zapovjedi svojim slugama: “Znate da Joab ima njivu pokraj moje i da je na njoj ječam. Idite i zapalite je!” I zapališe Abšalomove sluge onu njivu.
31 Sada se Joab podiže, ode k Abšalomu u kuću i upita ga: “Zašto tvoje sluge zapališe moju njivu?”
32 Abšalom odvrati Joabu: “Eto, slao sam k tebi i poručio ti: Dođi ovamo, htio bih te poslati kralju, da ga upitaš: Zašto sam se vratio iz Gešura? Bilo bi za me bolje da sam još ondje. A sada bih htio stupiti pred kralja. Ako ima kakva krivnja na meni, neka me pogubi!”
33 I ode Joab kralju i pripovjedi mu što je i kako je. On dade dozvati Abšaloma. Kad je bio došao kralju, baci se pred kraljem na svoje lice na zemlju ničice, i kralj poljubi Abšaloma.