Bible

1 Potom se dogodi ovo: Abšalom, Davidov sin, imao je lijepu sestru po imenu Tamaru. Amnon, Davidov sin, je zamilova. 2 Toliko je tugovao Amnon da se je razbolio zbog svoje sestre Tamare. Kako je ona bila djevojka, to se je Amnonu činilo nemogućim da se s njom može ikako družiti. 3 A imao je Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Šimejeva, Davidova brata. Jonadab je bio vrlo domišljat čovjek. 4 On ga upita: “Zašto izgledaš svako jutro tako jadno, kraljev sine? Ne ćeš li mi to povjeriti?” Amnon mu odvrati: “Ljubim Tamaru, sestru svojega brata Abšaloma.” 5 Jonadab mu savjetova: “Lezi u krevet i glumi da si bolestan!” Kad onda dođe tvoj otac da te pohodi, zamoli ga: “Dopusti da dođe moja sestra Tamara i neka mi da što jesti! Kad bi ona pred mojim očima zgotovila jelo, da ja to mogu vidjeti, uzeo bih rado jelo iz njezine ruke.” 6 I Amnon leže u postelju i glumio je da je bolestan. Kad ga kralj dođe posjetiti, zamoli Amnon kralja: “Dopusti da dođe moja sestra Tamara i pred mojim očima neka ispeče koji kolač, da ih mogu jesti iz njezine ruke!” 7 David posla k Tamari kući i poruči: “Dođi u stan svojega brata Amnona i zgotovi mu jelo!” 8 Tamara ode u stan svojega brata Amnona. Dok je on ležao u postelji, uze ona brašna, zamijesi ga, zgotovi ga pred njegovim očima i ispeče kolače. 9 Tada uze tavicu i istrese ih preda nj. Ali Amnon ne htjede jesti, nego zapovjedi: “Pustite sve van!” Kad su se svi bili udaljili od njega, 10 reče Amnon Tamari: “Donesi to jelo u sobu, da jedem iz tvoje ruke!” Tamara uze kolače koje je bila zgotovila i donese ih svojemu bratu Amnonu u sobu. 11 A kad mu pruži jelo, on je uhvati i reče joj: “Hodi, lezi uza me, draga sestro!” 12 Ona mu odvrati: “Ali ne, brate moj, ne obeščašćuj me! Jer se nešto takvo ne smije činiti u Izrćlu. Ne čini takve opačine! 13 Kamo bih ja sa svojom sramotom? Ti bi bio u Izrćlu kao nepošten čovjek. Ali ipak govori jednom s kraljem! On me ne će tebi uskratiti.” 14 Ali je on ne htjede poslušati, nego je svlada i silova je. 15 Potom je Amnon zamrzi, a mržnja što ju je osjećao prema njoj bila je veća od njegove prijašnje ljubavi prema njoj. I viknu joj Amnon: “Ustani i odlazi!” 16 Ona mu odvrati: “Veće je zlo ono koje mi sada činiš kad me tjeraš, nego što je ono koje si mi prije učinio.” Ali je on ne htjede poslušati, 17 nego zovnu momka koji mu je služio, i zapovjedi mu: “Bacite mi ovu van i zaključaj vrata za njom!” 18 Ona je imala na sebi haljinu s rukavima; jer su se tako od davnine odijevale kraljevske kćeri, dok su bile neudane. Sluga je izvede van i zaključa za njom vrata.\ 19 A Tamara se posu pepelom po glavi, razdre haljinu s rukavima, što ju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode odatle jaučući. 20 Njezin brat Abšalom joj reče: “Je li tvoj brat Amnon bio kod tebe? Onda, draga sestro, budi tiha! On ti je brat. Ne uzimaj to k srcu!” I tako osta Tamara neudana u kući svojega brata Abšaloma. 21 Kad kralj David dozna za taj slučaj, razgnjevi se vrlo. 22 A Abšalom nije više progovorio s Amnonom nijedne riječi, ni u zlu ni u dobru; jer je Abšalom zamrzio Amnona, koji mu je bio obeščastio sestru Tamaru. \ 23 Poslije dvije godine, kad je Abšalom imao striženje ovaca u Baal Hasoru, koji leži kod Efrajima, pozva Abšalom sve kraljeva sinove. 24 I Abšalom ode kralju i reče: “Evo, tvoj sluga ima striženje ovaca. A kralj će i njegovi ljudi poći sa svojim slugom.” 25 Kralj odvrati Abšalomu: “Nemoj, sine moj, ne smijemo svi doći zajedno. Inače ćemo ti biti na teret.” Premda je navaljivao na nj, ne htjede poći, nego ga otpusti. 26 Abšalom zamoli: “Kad ti eto ne ćeš, a ono neka, molim, ide s nama barem moj brat Amnon!” Kralj ga upita: “Zašto da on ide s tobom?” 27 Ali kad Abšalom navali na nj, posla on Amnona i sve kraljevske sinove s njim. 28 I Abšalom zapovjedi svojim slugama: “Pazite! Kad se srce Amnonovo razveseli od vina i ja vam viknem: Posijecite Amnona!, tada ga ubijte! Ne bojte se! Ja sam koji vam je to zapovjedio. Budite srčani i pokažite se kao hrabri momci!” 29 Abšalomovi sluge učiniše s Amnonom onako kako im je bio zapovjedio Abšalom. Tada skočiše svi kraljevski sinovi, pojahaše svaki svoju mazgu i pobjegoše. 30 Bili su još na putu kad je već bio dopro glas do Davida da je Abšalom pobio sve kraljevske sinove, da nije ostao od njih ni jedan na životu. 31 Kralj skoči, razdre svoje haljine i baci se na zemlju. I svi njegovi sluge stajali su oko njega s razdrtim haljinama. 32 A Jonadab, sin Šimeja, Davidova brata, uze riječ i reče: “Ne reci, gospodaru, da su pobijeni svi mladi kraljevi sinovi. Samo je Amnon mrtav. Jer je zlo leglo na Abšalomovo lice onoga dana kad je Amnon bio obeščastio svoju sestru Tamaru. 33 Neka dakle moj gospodar i kralj ne uzima to k srcu i neka ne govori da su svi kraljevi sinovi mrtvi. Samo je Amnon poginuo. 34 A Abšalom je pobjegao.” Kad momak na straži podiže oči, ugleda mnoge ljude na putu u Horonajim, gdje silaze niz brijeg. 35 Jonadab reče kralju: “Vidiš li? Sinovi kraljevi dolaze. Kako je kazao tvoj sluga, tako je.” 36 Jedva je to izgovorio, pojaviše se kraljevi sinovi i udariše u glasan plač. I kralj i svi sluge stadoše glasno i jako plakati. 37 A Abšalom je bio pobjegao i otišao k Talmaju, Amihudovu sinu, gešurskom kralju. David je tugovao za svojim sinom cijelo vrijeme. 38 Nakon što je Abšalom bio utekao i došao u Gešur, ostade ondje tri godine. 39 Kralj David prestane se ljutiti zbog Abšaloma; jer se je bio pomirio s tim da je Amnon umro. \