2 Samuel 11
1 Sljedeće godine, u vrijeme kad kraljevi obično idu u rat, posla David Joaba s njegovim ljudima i s cijelim Izrćlom. Oni opustošiše zemlju Amonaca i opkoliše Rabu. David je bio ostao u Jeruzalemu.
2 Jedne večeri ustane David iz postelje i prošeće se po krovu kraljevske palače. Tada vidje s krova ženu kako se kupa. Žena je bila vrlo lijepa.
3 Kad se kralj propitao za ženu, rekoše mu: “To je Bat Šeba, Eliamova kći, žena Hetita Urije.”
4 Nato posla David poslanike i dade je dovesti. Kad dođe k njemu, on leže s njom. Nakon što se ona bila očistila od svoje nečistoće, vrati se u svoju kuću.
5 Kad žena zatrudnje, posla ona i poruči Davidu: “Trudna sam.”
6 Tada isporuči David Joabu zapovijed: “Pošalji mi Hetita Uriju!” Joab posla Uriju k Davidu.
7 Kad Urije dođe k njemu, upita ga David kako je Joab i kako su čete, i kako ide rat.
8 Onda reče David Uriji: “Idi sada svojoj kuću i operi sebi noge!” I kad Urije ostavi kraljevu palaču, iznesoše za njim kraljevsko jelo.
9 Ali Urije leže na vratima kraljeve palače, kod slugu svoga gospodara i ne ode u svoju kuću.
10 Javiše to Davidu: “Urije nije otišao svojoj kući.” Tada upita David Uriju: “Pa ti si došao s puta. Zašto nisi otišao svojoj kući?”
11 Urije odvrati Davidu: “Kovčeg i Izrćl i Juda stanuju u kolibama. I moj gospodar Joab i sluge mojega gospodara taboruju na slobodnom polju, pa da onda ja idem u svoju kuću, da jedem i pijem i spavam kod svoje žene? Tako ti bio živ i tako bila živa tvoja duša, ne ću to učiniti!”
12 Tada reče David Uriji: “Ostani još i danas ovdje! Sutra te otpuštam.” Tako osta Urije još onaj i sljedeći dan u Jeruzalemu.
13 Kad je na Davidov poziv jeo i pio kod njega, ovaj ga opije. Ali kad je navečer otišao, leže na svoju postelju kod slugu svog gospodara, da bi spavao, i ne ode svojoj kući.
14 Sljedećeg jutra napisa David Joabu pismo i posla ga po Uriji.
15 U knjizi je pisao: “Namjestite Uriju sprijeda, gdje je najžešći boj! Tada se povucite od njega, da bude pogođen i padne!”
16 I Joab kod opsjedanja grada namjesti Uriju na mjesto za koje je znao da su tamo hrabri ljudi.
17 Kad onda građani iziđoše i navališe na Joaba, padoše neki od čete, od Davidove momčadi. I Hetit Urije nađe smrt.
18 Tada Joab posla k Davidu i javi mu sve što je bilo u boju.
19 On dade glasniku zapovijed: “Kad ispripovjediš kralju sve što je bilo u boju,
20 razgnjevit će se kralj i upitat će te: Zašto ste se u boju primakli tako blizu gradu? Zar niste znali da se strijelja sa zida?
21 Tko je ubio Abimeleka, Jerubaalova sina? Nije li žena bacila na nj sa zida gornji mlinski kamen, tako da je umro u Tebesu? Zašto ste išli tako blizu zida? Onda samo reci: Pao je i tvoj sluga Hetit Urije.”
22 Glasnik ode i došavši, javi Davidu sve što mu je bio naložio Joab.
23 Glasnik javi kralju: “Ljudi su bili jači od nas i iziđoše protiv nas na slobodno polje. Morasmo ih suzbiti do gradskih vrata.
24 Tada strijelci stadoše strijeljati tvoje sluge. Pritom pade nekoliko kraljevih sluga. I tvoj sluga, Hetit Urije, nađe smrt.”
25 David odgovori glasniku: “Javi Joabu ovo: Ne uzimaj to k srcu; jer mač proždire sad ovoga, sad onoga! Bori se samo hrabro protiv grada i razori ga! Tako ga ohrabri!”\
26 Kad žena Urijina dozna da je pao njezin muž Urije, žalila je za svojim mužem.
27 čim prođe vrijeme žalovanja, dade je David dovesti u svoju kuću. Ona mu posta žena i rodi mu sina. Ali se Gospodinu ne svidje što je David bio učinio.