2 Samuel 1
1 Kad se poslije Šaulove smrti David vratio, nakon što je pobijedio Amalečane i nakon što je proboravio dva dana u Siklagu,
2 dođe trećega dana iz Šaulova tabora čovjek razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se smjerno na zemlju.
3 David ga upita: “Odakle ideš?” On odgovori: “Utekoh iz izrćlskog tabora.”
4 David ga dalje upita: “Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!” On izvijesti: “Vojska je pobjegla iz bitke. Mnogi padoše i izgiboše. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan.”
5 Nato David upita mladića koji mu je tu vijest donio: “Kako znaš da su mrtvi Šaul i njegov sin Jonatan?”
6 Mladić koji mu je donio tu vijest odgovori: “Slučajno dođoh na goru Gilbou. Tada vidjeh Šaula kako se naslonio na svoje koplje. Približavali su se k njemu bojna kola i konjica.
7 Kad se on okrenuo i ugledao me, dozva me. Ja odgovorih: Evo me!
8 On me tad upita: Tko si? I ja mu odvratih: Amalečanin sam.
9 Tada mi on zapovijedi: Pristupi k meni i usmrti me, jer su me obuzele muke, a duša je još sasvim u meni.
10 I pristupih k njemu i usmrtih ga, jer sam znao da ne će ostati živ poslije pada. Tada uzeh s njegove glave kraljevski znak i s njegove ruke narukvicu. I evo ih donosim svom gospodaru.”
11 Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih; isto tako učiniše svi ljudi koji su bili s njim.\
12 Tugovali su, plakali i postili sve do večeri za Šaulom i njegovim sinom Jonatom, za Gospodnjim narodom i kućom Izrćlovom, koji izgiboše od mača.
13 Tada David upita mladića koji mu je donio vijest: “Odakle si?” On odgovori: “Ja sam sin jednoga došljaka, Amalečanina.”
14 A David mu reče: “Kako te nije bilo strah podići svoju ruku i ubiti Gospodnjeg pomazanika?”
15 I David dozva jednog od svojih vojnika i zapovjedi: “Idi, pogubi ga!” I on mu zada smrtni udarac.
16 A David mu doviknu: “Neka tvoja krv padne na tvoju glavu, jer si vlastitim ustima svjedočio protiv sebe kad si kazao: Ja sam usmrtio Gospodnjeg pomazanika.”
17 Tada David zapjeva ovu tužaljku o Šaulu i njegovu sinu Jonatanu
18 i zapovjedi da je nauče Judini sinovi. Napisana je u knjizi junaka:
19 Cvijet najboljih leži mrtav na tvojim brežuljcima, Izrćle. Kako padoše junaci?
20 Šutite o tom u Gatu, ne raznosite ovu vijest po ulicama Aškelona, da se ne uzraduju filistejske kćeri, da ne usklikuju kćeri pogana.
21 O, vi brda Gilboe! Ne padala ni rosa ni kiša po vama, ni po poljima punim prvoga ploda, jer tamo leže štitovi hrabrih, štit Šaulov; ne pomazan uljem, \
22 nego poškropljen krvlju pobijenih, mašću junaka.
23 Šaul i Jonatan, mili i dragi, ne rastaviše se ni u smrti, kao ni u životu. Bili su hitriji od orlova, snažniji od lavova.
24 Kćeri Izrćlove, plačite za Šaulom, koji vas je bogato odijevao u grimiz i koji vam je kitio haljine zlatnim nakitom!
25 Kako padoše junaci usred boja? Na tvojim brežuljcima leži mrtav Jonatan.
26 Osjećam za tobom tjeskobu, Jonatane, ljubljeni brate moj! Tvoja mi je ljubav bila dragocjenija od ljubavi žena.
27 Kako padoše junaci i kako je razbijeno ratničko oružje?