2 Peter 2
1 A bilo je i lažnih proroka u narodu, kao što će i među vama biti lažnih učitelja koji će unijeti pogubna krivovjerja i zatajiti Gospodina koji ih otkupi, i dovodit će tako sebi brzu propast.
2 I mnogi će poći za njihovom razuzdanošću, i zbog njih će se huliti na put istine.
3 I u lakomosti tražit će od vas dobitak izmišljenim naukom. Već odavno stoji čvrsto za njih kazneni sud. Propast njihova ne drijema.
4 Doista, Bog nije poštedio ni anđela koji sagriješiše, nego ih je strovalio u pakao, i predao ih za sud.
5 Ni staroga svijeta nije poštedio. Samo je Nou, propovjednika pravde, spasio s još sedam drugih, kad je pustio potop na svijet bezbožnika.
6 Gradove Sodomu i Gomoru osudio je na propast i spalio, i tako je postavio primjer budućim bezbožnicima.
7 Samo je izbavio pravednoga Lota koji teško prepati pod neobuzdanim življenjem bezakonika.
8 Jer pravednik, koji je stanovao među njima, gledao je i slušao bezbožna djela, i to je dan za danom zadavalo muke njegovoj pravednoj duši.
9 Tako zna Gospodin pobožne izbaviti iz kušnje, a bezbožne radi kazne sačuvati za dan suda;\
10 osobito one koji idu za nečistim tjelesnim požudama i preziru Veličanstvo. Drski su i tvrdoglavi, i ne dršću huleći na Slavu,
11 dok anđeli koji imaju veću snagu i silu ne izriču protiv njih pogrdnog suda pred Gospodinom.
12 A oni, kao nerazumne životinje koje su po naravi određene za ulov i klanje, grde ono što ne razumiju; i propast će kao one\
13 i primit će plaću za nepravdu. Uživaju u otvorenoj razvratnosti. Ljaga su i sramota, jer se podmuklo odaju raskalašenosti dok se s vama goste.
14 Njihove su oči pune preljubništva i svagda gladne grijeha. Mame neutvrđene duše, imaju srce naučeno na lakomost, djeca su kletve.
15 Ostaviše pravi put, zalutaše i pođoše putem Bosorova sina Bileama koji je volio nepravednu plaću;\
16 ali je primio ukor za svoje bezakonje: nijema živina progovori čovječjim glasom i spriječi prorokovo bezumlje.
17 Ovo su izvori bez vode, oblaci koje goni vjetar i za koje se čuva najdublja tama.
18 Oni naime govore ohole i prazne riječi te mame tjelesnim požudama i razuzdanošću one ljude koji se odskora ukloniše od onih što žive u zabludi.
19 Obećavaju im slobodu, a sami su robovi propasti, jer svatko robuje onome tko ga nadvlada.
20 Doista, ako se oni koji su odbjegli od nečistoće svijeta spoznajom našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista opet zapletu i budu nadvladani, bit će im posljednje gore od prvoga.
21 Bilo bi im doista bolje da nisu upoznali puta pravde, negoli, kad su ga upoznali, da se opet odvrate od svete zapovijedi koja im je predana.
22 Jer im se događa ono što kaže istinita poslovica: “Pas se vraća na svoju bljuvotinu” i: “Svinja koja se okupala opet se valja u kaljuži.”