Bible

1 Jednoga dana rekoše proročki učenici Elizeju: “Eto vidi, prostor koji mi ovdje kod tebe zauzimamo pretijesan nam je! 2 Mi ćemo poći na Jordan, tamo ćemo svaki uzeti po gredu i ovdje ćemo sebi napraviti stan.” On odgovori: “Idite samo!” 3 A jedan zamoli: “Budi tako dobar i pođi sa svojim slugama!” On odvrati: “Dobro, idem s vama.” 4 I tako pođe s njima. Kad su bili došli na Jordan, počeše sjeći drva. 5 Kad je jedan tesao gredu, padne mu željezna sjekira u vodu. On povika i reče: “Joj, gospodaru! Još mi je ona posuđena.” 6 A čovjek Božji upita: “Kamo je pala?” Onaj mu pokaza mjesto. I on odreza sebi komad drveta, baci ga tamo i učini da sjekira ispliva. 7 Tada on reče: “Izvadi je van!” I čovjek pruži ruku pa je uze. 8 Kad je aramejski kralj ratovao protiv Izrćla, učini sa svojim slugama ovaj dogovor: “Na tom i na tom mjestu ćete se utaboriti!” 9 A Božji čovjek posla kralju Izrćlovu i poruči mu: “čuvaj se da ne prolaziš onim mjestom! Jer su tamo Aramejci u zasjedi.” 10 Izrćlov kralj posla dakle na mjesto koje mu je bio označio Božji čovjek. Svaki put kad bi ga opomenuo, bio je na oprezu. To se je dogodilo više puta. 11 Zbog toga se razgnjevi aramejski kralj. On pozva svoje sluge i upita ih: “Biste li mi mogli reći tko se od nas drži uz Izrćlova kralja?” 12 Jedan od njegovih slugu odgovori: “Nije tako, moj gospodaru i kralju, nego Elizej, prorok u Izrćlu, priopćuje Izrćlovu kralju čak riječi koje govoriš u svojoj spavaonici.” 13 Tada zapovjedi: “Idite, pogledajte gdje on stanuje, da pošaljem tamo te ga uhvate!” Javiše mu da je u Dotanu. 14 I posla onamo konje i kola, i jaku vojsku. Oni dođoše noću i opkoliše grad. 15 A kad se ujutro diže sluga Božjega čovjeka i iziđe, stajala je oko grada vojska s konjima i kolima. Njegov ga sluga upita: “Jao, gospodaru, što da učinimo?” 16 A on odvrati: “Ne boj se! Jer onih koji su na našoj strani ima više negoli je onih koji su na njihovoj strani.” 17 I pomoli se Elizej: “Gospodine, otvori mu oči, da vidi!” I Gospodin otvori oči sluzi, i on vidje kako je gora oko Elizeja puna ognjenih konja i kola. 18 I kad neprijatelji pođoše protiv njega, pomoli se Elizej Gospodinu: “Udari te ljude sljepoćom!” I udari ih sljepoćom, kako je to bio zamolio Elizej. 19 Nato se okrenu Elizej k njima: “To nije pravi put, i to nije pravi grad. Hajdete za mnom! Ja ću vas odvesti čovjeku kojega tražite.” I odvede ih u Samariju. 20 Kad su bili došli u Samariju, pomoli se Elizej: “Otvori im sad oči, da vide!” Gospodin im tada otvori oči i vidješe odjednom da su usred Samarije. 21 Kad ih ugleda Izrćlov kralj, upita Elizeja: “Oče moj, hoću li ih dati sasjeći?” 22 A on odvrati: “Ne! Zar ćeš sasjeći one što ih nisi zarobio svojim mačem i lukom? Iznesi im jela i pića, neka jedu i piju! Onda neka idu kući svojemu gospodaru!” 23 On im, dakle, zgotovi veliku gozbu i oni su jeli i pili. Tada ih otpusti, i oni se vratiše svom gospodaru. Od toga vremena nisu više upadale aramejske čete u izrćlsku zemlju. 24 Nakon nekog vremena skupi Ben Hadad, aramejski kralj, svu svoju vojsku, iziđe pred Samariju i opkoli je. 25 Nastade strahovita glad u Samariji. Oni su je opsjedali tako dugo dok nije magareća glava vrijedila osamdeset šekela srebra, a četvrt kaba golubljeg izmeta pet šekela srebra. 26 Kad je jednom Izrćlov kralj išao po bedemu, povika mu jedna žena: “Pomozi mi, moj gospodaru i kralju!” 27 On odvrati: “Ako ti ne pomogne Gospodin, kako ću ti ja pomoći? Možda kojim darom s gumna ili iz tijeska?” 28 I kralj je upita: “Što ima?” Ona odgovori: “Ova ovdje žena reče mi: Daj ovamo svoje dijete, da ga danas pojedemo! Moje ćemo dijete pojesti sutra. 29 Skuhasmo dakle moje dijete i pojedosmo ga. A kad joj sljedećega dana rekoh: Daj ovamo svoje dijete, da ga pojedemo, tad ona sakri svoje dijete.” 30 Kad je kralj čuo ženine riječi, razdre svoje haljine. Kako je išao po bedemu, vidje narod, da je on na golom tijelu nosio pokorničku odjeću. 31 I on povika: “Neka me kazni Bog kako hoće, ako glava Elizeja, Šafatova sina, još danas ostane na njemu!” 32 Elizej je bio u svojoj kući dok su starješine sjedile kod njega. Tada kralj posla naprijed jednoga čovjeka. Prije nego poslanik stiže k njemu, reče Elizej starješinama: “Eto, on šalje toga krvnika da mi odsiječe glavu! Pazite! čim poslanik dođe, zaključajte vrata i oduprite mu se vratima. Ne čuje li se već za njim udaranje nogu njegova gospodara?” 33 Dok je još govorio s njima, stupi već i kralj pred njega i reče: “Kad Gospodin nanosi takvo zlo, kako ću se još uzdati u Gospodina?”