Bible

1 Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bio je čovjek koji je svojem gospodaru mnogo vrijedio i bio vrlo ugledan, jer je po njemu Gospodin bio podijelio Aramejcima pobjedu. Ali taj čovjek, veliki junak, bio je gubav. 2 A bili su Aramejci u jednom boju zarobili i odveli iz izrćlske zemlje mladu djevojku. Ona je postala sluškinja kod Naamanove žene. 3 Ona reče svojoj gospodarici: “O, kad bi moj gospodar bio kod proroka u Samariji! On bi ga onda iscijelio od njegove gube.” 4 Tada ode Naaman i javi to svojemu gospodaru: “Tako i tako reče djevojka iz izrćlske zemlje.” 5 Aramejski kralj odvrati: “Dobro, odi tamo! Ja ću po tebi poslati pismo Izrćlovu kralju.” Tako se on zaputi, uze sa sobom deset talenata srebra, šest tisuća šekela zlata i desetore svečane haljine 6 i predade Izrćlovu kralju pismo s ovim sadržajem: “S ovim pismom šaljem k tebi svoga slugu Naamana, da ga iscijeliš od njegove gube.” 7 Kad je Izrćlov kralj bio pročitao pismo, razdere svoje haljine i povika: “Zar sam ja Bog, koji može ubiti i život vratiti, pa ovaj šalje k meni da čovjeka oslobodim od njegove gube? Tu vidite jasno da on traži svađu sa mnom.” 8 Kad sazna Elizej, Božji čovjek, da je Izrćlov kralj razdro svoje haljine, posla kralju i poruči mu: “Zašto si razderao svoje haljine? Neka dođe k meni, da upozna kako postoji prorok u Izrćlu!” 9 Tako dođe Naaman s konjima i kolima i stade pred Elizejevim kućnim vratima. 10 Elizej mu dade priopćiti preko jednoga glasnika: “Idi, okupaj se sedam puta u Jordanu, pa ćeš opet postati zdrav i čist!” 11 Naaman se na to ozlovolji, pođe i primijeti: “Mislio sam da će on sam izići, preda me stupiti, ime Gospodina, Boga svojega, zazvati, svoju ruku prema svetištu uzdignuti i tako gubu oduzeti. 12 Nisu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih voda u Izrćlu? Ne bih li postao čist kad bih se okupao u njima?” I on se okrenu i ode otamo pun gnjeva. 13 Ali njegove mu sluge pristupiše i rekoše mu: “Poštovani oče, da je prorok tražio od tebe što teško, ti bi to sigurno učinio. Koliko bi više onda trebao učiniti samo ono što on od tebe traži: da se okupaš, pa da postaneš čist!” 14 On dakle siđe k Jordanu i zaroni u nj sedam puta, po uputi Božjega čovjeka. I njegovo tijelo postane tako čisto kao tijelo maloga djeteta. 15 Tada se vrati Božjem čovjeku sa svom svojom pratnjom. Kad dođe, stupi pred njega i reče: “Sad znam da na svoj zemlji nema Boga nego samo u Izrćlu. Pa uzmi dar od svojega sluge!” 16 Ali on odvrati: “Tako živ bio Gospodin, u čijoj sam službi, ne uzimam ništa.” I premda je na nj navaljivao, on ne htjede uzeti. 17 Napokon zamoli Naaman: “Kad eto ne ćeš, a ono neka se meni, tvojemu sluzi, da ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer tvoj sluga ne će više prinositi žrtava paljenica i klanica nijednome drugom bogu osim Gospodinu. 18 Ali Gospodin neka oprosti ovo tvojemu sluzi: Kad moj kraljevski gospodar uđe u Rimonov hram, da se tamo pokloni, i pritom se nasloni na moju ruku, onda neka bih se i ja smio pokloniti u Rimonovu hramu, kad se on pokloni u Rimonovu hramu. Neka bi to Gospodin oprostio tvom sluzi!” 19 On mu odvrati: “Idi u miru!” Kad je on bio otišao od njega jedan komad puta, 20 pomisli Gehazi, sluga Božjega čovjeka Elizeja: “Gospodar je moj jeftino otpremio toga Aramejca Naamana i nije ništa uzeo od onoga što je on bio donio sa sobom. Tako živ bio Gospodin! Potrčat ću za njim i uzet ću nešto od njega.” 21 I tako Gehazi otrča za Naamanom. Kad ga spazi Naaman gdje trči za njim, nagnu se s kola k njemu i upita ga: “Treba li što?” 22 On odgovori: “Jest, moj me gospodar šalje da ti kažem: Upravo sada dođoše k meni dva mladića iz Efrajimove gore, proročki učenici. Daj mi za njih talenat srebra i dvije svečane haljine!” 23 Naaman odvrati: “Ugodi mi i uzmi dva talenta!” I natjera ga i sveza dva talenta u dvije vreće, uz to dvije svečane haljine. On ih predade dvojici slugu. Oni su to nosili pred njim. 24 Kad on dođe na brdo, uze im to, ostavi u kući i otpusti ljude, koji onda odoše svojim putem. 25 Tada on uđe i stane pred svojega gospodara. Elizej ga upita: “Odakle dolaziš, Gehazi?” On odgovori: “Tvoj sluga nije bio izišao.” 26 Ali mu onaj reče: “Nisam li bio u duhu ondje kad se je netko iz svojih kola nagnuo k tebi? Nisi li ti uzeo novce da sebi nabaviš haljine, maslinike, vinograde, ovce i goveda, sluge i sluškinje? 27 I zato guba Naamanova neka prione vječno za te i za tvoje potomke!” I ostavi ga, a onaj posta bijel od gube kao snijeg.