2 Kings 3
1 Joram, Ahabov sin, postane kralj nad Izrćlom u Samariji u osamnćstoj godini Jošafatova kraljevanja nad Judom. On je vladao dvanćst godina.
2 činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, iako ne u onoj mjeri u kojoj su to činili njegov otac i mati. On je naime dao ukloniti Baalove stupove, koje je bio podigao njegov otac.
3 Ali je ostao tvrdo u grijesima Nebatova sina Jeroboama, na koje je bio naveo Izrćla i nije odstupio od njih.
4 Meša, moapski kralj, bavio se je stočarstvom. On je za danak morao Izrćlovu kralju davati sto tisuća janjaca i vunu od sto tisuća ovnova.
5 Ali čim je Ahab bio umro, otpade moapski kralj od Izrćlova kralja.
6 Tada, jednoga dana, iziđe kralj Joram iz Samarije i prebroji sav izrćlski narod.
7 Ujedno posla Jošafatu, Judinu kralju, ovu vijest: “Kralj moapski je otpao od mene. Ne ćeš li poći sa mnom u rat protiv Moapaca?” On odgovori: “Hoću, poći ću. Ja ti stojim posve na raspolaganju. Moj je narod tvoj narod, moji su konji tvoji konji.”
8 Upita dalje: “Kojim da putem udarimo?” On odvrati: “Putem preko edomske pustinje.”
9 I tako iziđe Izrćlov kralj s Judinim kraljem i s edomskim kraljem. Kad su bili prevalili sedam dana hoda, nestade vode za vojsku i za stoku, što je išla s njima.
10 Tada povika Izrćlov kralj: “Jao, Gospodin nas, tri kralja, dozva ovamo da nas preda u ruke Moapcima!”
11 Jošafat upita: “Ima li tu koji Gospodnji prorok, preko kojega bismo mogli upitati Gospodina?” Jedan od ljudi kralja Izrćlova odgovori: “Ovdje je Elizej, Šafatov sin, koji je Iliji polijevao vodom ruke.”
12 Jošafat potvrdi: “U njega je riječ Gospodnja.” I kad su bili otišli k njemu, Izrćlov kralj i Jošafat i edomski kralj,
13 reče Elizej kralju Izrćlovu: “Što ja imam s tobom? Obrati se prorocima svojega oca i svoje majke!” A kralj Izrćlov odvrati: “Ipak ne! Je li možda Gospodin dozvao nas, tri kralja, ovamo zato da nas preda u ruke Moapcima?”
14 Elizej odgovori: “Tako živ bio Gospodin nad vojskama, u čijoj sam službi: Kad ne bih gledao na Jošafata, Judina kralja, tebe ne bih ni pogledao.
15 Dovedite mi sada jednog svirača na harfi!” Kad je svirač udarao u žice, dođe ruka Gospodnja nad njega
16 i on reče: “Ovako govori Gospodin: Načinite u ovoj dolini jamu uz jamu!
17 Jer ovako govori Gospodin: Ne ćete osjetiti vjetra i ne ćete vidjeti dažda. Ipak će se ova dolina napuniti vodom, tako da mognete piti, vi s vašom stokom i s vašom teglećom marvom.
18 Ipak to nije još dosta Gospodinu. On će vam i Moapce predati u ruke.
19 Sve ćete tvrde gradove i sve izabrane gradove osvojiti, sva ćete plodna drveta posjeći, sve ćete izvore zatrpati i svaku ćete dobru njivu kamenjem zatrti.”
20 I zaista, drugog jutra, u doba kad se prinosi žrtva, dođe odjednom voda od Edoma, tako da je bila poplavljena sva okolina.
21 Kad Moapci dočuše da su izišli kraljevi kako bi na njih udarili, sazvaše sve za oružje sposobne ljude. Namjestiše se na granici.
22 I rano ujutro, kad ogranu sunce nad onom vodom, učini se Moapcima da je prema njima voda crvena kao krv.
23 Oni povikaše: “To je krv! Sigurno su se kraljevi pobili i jedan drugoga pogubili. Sada na plijen, Moapci!”
24 A kad dođoše do izrćlskoga tabora, podigoše se Izrćlci i natjeraše Moapce u bijeg, pritisnuše ih i zadaše Moapcima još daljnje poraze.
25 Gradove razoriše, i na svaku dobru njivu baciše svaki po kamen, dok nije bila sva zasuta. Sve izvore zatrpaše i sve plodno drveće posjekoše. Napokon ostade još samo grad na stijeni, Kir Hareset. Njega opkoliše praćkari i stadoše se na nj nabacivati.
26 I vidje moapski kralj da više nije dorastao boju. On uze sedam stotina teško naoružanih ratnika i pokuša prodrijeti kod edomskoga kralja. Ali ne uspije.
27 Tada uze svojega prvorođenog sina, koji je nakon njega trebao postati kralj, i prinese ga kao žrtvu paljenicu na zidu. To se silno zgadilo Izrćlcima. Oni odoše od njega i vratiše se u svoju zemlju.