2 Kings 19
1 Kad je to čuo kralj Ezekija, razdre svoje haljine, odjene pokorničku odjeću i ode u Gospodnji Hram.
2 Predstojnika palače Elijakima, državnog pisara Sobnu i svećeničke starješine posla, isto tako odjevene u pokorničkoj odjeći, k proroku Izaiji, Amosovu sinu.
3 Oni mu rekoše: “Ovako veli Ezekija: Današnji je dan dan nevolje, kazne i pogrde. Jer prispješe djeca do poroda, a nema snage da se rode.
4 Možda čuje Gospodin, tvoj Bog, sve riječi vrhovnoga peharnika kojega je njegov gospodar, asirski kralj, poslao ovamo da se naruga Bogu živomu te ga kazni zbog riječi što ih je čuo Gospodin, tvoj Bog. Pomoli se stoga za ostatak koji se još (ovdje) nalazi!”
5 I kad sluge kralja Ezekije dođoše k Izaiji,
6 odgovori im Izaija: “Javite ovo svomu gospodaru: Ovako govori Gospodin: Ne plaši se riječi što si ih čuo kad su mi se narugale sluge asirskoga kralja!
7 Evo, ja ću mu udahnuti misao da se vrati u svoju zemlju nakon što čuje jednu vijest. A u njegovoj ću zemlji učiniti da pogine od mača.”
8 Na povratku nađe vrhovni peharnik asirskoga kralja kako opsjeda Libnu. On je naime bio čuo da je ovaj otišao od Lakiša.
9 I kad je Sanherib čuo da je Tirhak, etiopski kralj, krenuo u boj protiv njega, posla opet poslanike Ezekiji i zapovjedi:
10 ”Odnesite ovu vijest Ezekiji, Judinu kralju: Nemoj da te zavara tvoj Bog u kojega se uzdaš misleći da Jeruzalem ne će pasti u ruku asirskomu kralju!
11 Sam si čuo što su učinili asirski kraljevi svim zemljama, zatrvši ih sasvim. A ti da se izbaviš?
12 Jesu li možda bogovi naroda koje satrše moji oci izbavili Gozance, Harane, Resefce i Edence u Tel Basaru?
13 Gdje je hamatski kralj, arpadski kralj, kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene i Ive?”
14 Ezekija primi poslanikovo pismo. Kad ga je bio pročitao, ode u Gospodnji Hram i razvi ga tamo pred Gospodinom.
15 Tada se pomoli Ezekija pred Gospodinom ovako: “Gospodine, Bože Izrćlov! Ti imaš prijestolje nad kerubima. Ti si jedini Bog nad svim kraljevstvima na zemlji. Ti si onaj koji je stvorio nebo i zemlju.
16 Prigni, Gospodine, svoje uho i čuj! Otvori, Gospodine, svoje oči i vidi! Pripazi na riječi što mi ih ovdje šalje Sanherib, da se naruga živomu Bogu!
17 Istina je, doduše, Gospodine, da su asirski kraljevi opustošili narode i njihove zemlje
18 i njihove bogove pobacali u oganj. Ali to i nisu bili bogovi, nego djelo čovječje ruke, drvo i kamen. Zato ih se moglo uništiti.
19 A sad, Gospodine, Bože naš, izbavi nas iz njegove ruke, da spoznaju sva kraljevstva na zemlji da si ti, Gospodine, jedini Bog!”
20 I posla Izaija, Amosov sin, Ezekiji ovu vijest: “Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Molitvu koju si mi upravio zbog Sanheriba, asirskoga kralja, uslišio sam.
21 Ovo izreče Gospodin za nj: Smije ti se, ruga ti se djevojka, kći Siona. Za tobom maše glavom kći Jeruzalema.
22 Koga si pogrdio i pohulio, protiv koga si glas podigao i uvis bacio oholi pogled? Protiv Sveca Izrćlova!
23 Pogrdio si preko svojih poslanika Gospodina. Ovako si mislio: Silom svojih kola popeo sam se na visoke gore, na vrhunac Libanona. Oborio sam visoke cedrove, najljepše čemprese. Prodro sam sve do najvišeg vrhunca, u najbogatije njegove šume.
24 Iskopao sam zdence i mogao sam piti tuđu vodu; isušio sam svojim stopama sve egipatske rijeke. \
25 Zar nisi još čuo? Odavno sam ja to spremio, od iskona sam to zamislio, a sad puštam da se to dogodi, da pretvoriš tvrde gradove u puste ruševine.
26 Nemoćni zadrhtaše njihovi stanovnici i smetoše se, postadoše kao trava u polju i kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno koje se osuši prije nego dozri.
27 Znam tvoje ustajanje i sjedanje, dobro poznajem tvoje hodanje i dolaženje, i kako sada bjesniš na mene.
28 Zato što bjesniš na mene, i zato što tvoja obijest dolazi do mojih ušiju, ja ću svoju brnjicu staviti na tvoje nozdrve i uzde u tvoju gubicu, pa te natjerati natrag putem kojim si došao.
29 A ovo neka ti bude znak: ove će se godine jesti što samo naraste, i druge godine ono što opet samo naraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde i uživajte u njihovim plodovima!
30 Što god tad preostane od Judine kuće, potjerat će opet žile odozdo i donijeti plod odozgo.
31 Jer će iz Jeruzalema izići ostatak, četa koja se spasila iz gore Siona. Revnost Gospodina nad vojskama to će proizvesti.
32 Zato ovako govori Gospodin za asirskoga kralja: Ne će provaliti u ovaj grad i ne će ovamo ubaciti strijelu. Ne će mu se primaknuti sa štitom, niti će iskopati opkop oko njega.
33 Vratit će se putem kojim je došao. Ne će provaliti u ovaj grad! Tako glasi Gospodnja riječ.
34 Branit ću ovaj grad i spasit ću ga zbog sebe i zbog svojega sluge Davida.”
35 Iste noći iziđe Gospodnji anđeo i pobije u asirskom taboru sto i osamdeset i pet tisuća ljudi. Kad ustadoše ujutro, nađoše sve same mrtvace.
36 Odmah se podiže Sanherib, asirski kralj, i ode kući. Ostade u Ninivi.
37 Kad se jednom klanjao u Hramu svojega boga Nisroka, ubiše ga mačem njegovi sinovi Adramelek i Saraser. Tada pobjegoše u zemlju Ararat. Njegov sin Asar-Hadon postane kralj umjesto njega.