2 Corinthians 2
1 Zaista, odlučih u sebi ne doći opet k vama sa žalošću.
2 Jer ako ja žalostim vas, tko će mene razveseliti, ako ne onaj kojega ja žalostim?
3 I pisah vam upravo ovo da mi prilikom mojega dolaska ne nanesu žalost oni koji bi me trebali obradovati, jer sam o svima vama osvjedočen da je moja radost ujedno radost sviju vas.
4 Od mnoge brige i tjeskobe srca pisao sam vam s mnogim suzama, ne da biste se ožalostili, nego da biste upoznali ljubav koju obilno gajim prema vama.
5 Ali ako me tko ožalostio, nije mene ožalostio, nego barem dijelom? da ne pretjerujem? sve vas.
6 Jer je takvome dovoljna ova kazna od većine.
7 Naprotiv, upravo zato trebate mu radije oprostiti i tješiti ga da dotični ne padne u preveliku žalost.
8 Zato vas molim da ponovno iskazujete ljubav prema njemu.
9 Doista, zato sam vam i pisao da upoznam vašu spremnost, jeste li u svemu poslušni.
10 A kome vi što oprostite, onome opraštam i ja; jer i ja, što sam oprostio, ako sam imao što oprostiti, činim zbog vas pred Kristom.\
11 Da nas ne prevari sotona, jer znamo što misli.
12 Kad dođoh u Troadu da propovijedam Kristovo evanđelje, iako mi se otvoriše vrata u Gospodinu,
13 ne imah mira u svome duhu, ne našavši Tita svoga brata, nego oprostivši se s njima, zaputih se u Makedoniju.
14 Hvala Bogu koji nam svagda daje pobjedu u Kristu, i po nama širi miris znanja o sebi na svakom mjestu.
15 Jer smo mi Kristov ugodan miris Bogu i među onima koji su na putu spasenja i među onima koji su na putu propasti:
16 jednima dakle miris od smrti za smrt, a drugima miris od života za život. A tko je dorastao za ovo?
17 Doista, mi nismo kao mnogi koji izopačuju Božju riječ, nego govorimo iskreno, kao u ime Božje i pred Bogom, u Kristu.